1. Ljetopisa 17 BKJ

1. I dogodilo se, dok se David smjestio u svome domu, da je David rekao proroku Natanu: “Evo, ja živim u kući od cedrovine, a Kovčeg saveza GOSPODNJEGA prebiva pod zavjesama.”

2. Tada je Natan rekao Davidu: “Čini sve što ti je na srcu, jer je Bog s tobom.”

3. I dogodilo se, te iste noći, da je riječ Božja došla k Natanu, govoreći:

4. “Idi i reci mome slugi Davidu: ‘Ovako govori GOSPOD: Nećeš mi ti graditi kuću da u njoj stanujem.

5. Jer nisam stanovao u kući od dana kad sam izveo Izraela pa sve do dana današnjega, nego sam išao od šatora do šatora i od jednog Šatora do drugoga.

6. Svukuda gdje sam hodio sa svim Izraelom, jesam li rekao riječ bilo kome od sudaca Izraelovih, kojima sam zapovjedio da napasaju narod moj, govoreći: Zašto mi ne gradite kuću od cedrovine?’

7. Stoga sada ovako reci mome slugi Davidu: ‘Ovako govori GOSPOD nad vojskama: Ja sam te uzeo od tora, i to od gonjenja ovaca, da ti budeš vladar nad mojim narodom Izraelom.

8. I bio sam s tobom svuda kuda si hodio i istrijebio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom; i stekao sam ti ime kao što je ime velikaša koji su na zemlji.

9. I odredit ću mjesto za svoj narod Izrael i posaditi ga da prebiva na svome mjestu, i više ih se neće seliti, niti ga sinovi zloće neće više pustošiti kao na početku,

10. i od onoga vremena kojega sam zapovjedio sucima da budu nad mojim narodom Izraelom. Štoviše, pokorit ću sve tvoje neprijatelje. Nadalje, kažem ti da će ti GOSPOD sagraditi dom.

11. I dogodit će se, kada tvoji dani budu navršeni te moraš poći da budeš kod očeva svojih, da ću podići sjeme tvoje nakon tebe, koji će biti od tvojih sinova, i ja ću utvrditi kraljevstvo njegovo.

12. On će mi sagraditi dom, a ja ću utvrditi prijestolje njegovo zauvijek.

13. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin; i milosrđa svoga od njega neću odvratiti kao što sam ga odvratio od onoga koji je bio prije tebe.

14. I postavit ću ga u domu svome i u kraljevstvu svojemu zauvijek, i prijestolje njegovo bit će utvrđeno za sva vremena.’ ”

15. Prema svim ovim riječima i prema svemu ovom viđenju, tako je Natan govorio Davidu.

16. Tada je kralj David došao te sjeo pred GOSPODA i rekao: “Tko sam ja, GOSPODE, Bože, i što je moj dom da si me dovde doveo?

17. I to je još bilo malo u očima tvojim, Bože, jer si i govorio o domu sluge svoga za daleka vremena što dolaze te si se obazro na mene prema staležu kao prema čovjeku visoka položaja, GOSPODE, Bože.

18. Što ti još David može reći za čast tvoga sluge? Jer ti poznaješ slugu svoga!

19. GOSPODE, radi sluge svoga i po tvom vlastitom srcu učinio si sve ove veličanstvenosti pošto si obznanio sva ta velika djela.

20. GOSPODE, nema nikoga poput tebe, ni nema nikakvoga Boga osim tebe, po svemu što smo čuli ušima svojim.

21. I je li neki narod na zemlji poput naroda tvoga Izraela, koga je Bog išao otkupiti da bude njegov narod, da pribavi tebi ime veličanstvenosti i strahotnosti protjeravši narode pred tvojim narodom koga si ti otkupio iz Egipta?

22. Jer ti si narod svoj Izrael učinio svojim narodom zauvijek; i ti si, GOSPODE, postao Bogom njegovim.

23. Stoga sada, GOSPODE, neka ono što si govorio glede svoga sluge i glede doma njegova bude utvrđeno zauvijek, i učini kako si rekao.

24. Neka to bude utvrđeno, da se ime tvoje veliča zauvijek govoreći: ‘GOSPOD nad vojskama je Bog Izraelov, i Bog je Izraelu.’ I neka se dom Davida, sluge tvoga, učvrsti pred tobom.

25. Jer ti si, Bože moj, rekao svome slugi da ćeš mu sagraditi dom; stoga je sluga tvoj našao srčanosti da se pomoli pred tobom.

26. I sada, GOSPODE, ti si Bog i ti si obećao ovu dobrotu svome slugi.

27. Stoga sada neka ti ugodi blagosloviti dom sluge tvoga da može biti pred tobom zauvijek. Jer što ti blagosloviš, GOSPODE, to će biti blagoslovljeno zauvijek.”