1. Korinćanima 13 BKJ

1. Ako bih govorio ljudske i anđeoske jezike, a ljubavi ne bih imao, postao bih kao mjed što ječi, ili cimbal što zveči.

2. Ako bih imao i dar prorokovanja i znao sve tajne i sva znanja; ako bih imao i svu vjeru, tako da bih mogao i gore premještati, a ljubavi ne bih imao, ništa sam.

3. Ako bih i razdijelio sva svoja dobra da nahranim siromahe, ako bih i predao tijelo svoje da se spali, a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne koristi.

4. Ljubav je strpljiva, dobrostiva je; ljubav ne zavidi, ljubav se ne hvali, ne nadima se,

5. nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne misli zlo;

6. ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,

7. sve nosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

8. Ljubav nikad ne prestaje. A kad bi bila proročanstva, prestala bi! Kad bi bili jezici, umuknuli bi! Kad bi bilo znanje, iščeznulo bi!

9. Jer djelomično spoznajemo i djelomično prorokujemo.

10. Ali kad dođe ono savršeno, tada će ovo djelomično nestati.

11. Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, shvaćao kao dijete, razmišljao kao dijete. Ali kad sam postao muškarac, odbacio sam ono djetinje.

12. Jer sada vidimo u ogledalu, nejasno, a tada, licem u lice. Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati kao što sam i spoznat.

13. A sada ostaje vjera, nada, ljubav, to troje; ali najveća od ovih je ljubav.