1. Korinćanima 13 SHP

1. Kad bih govorio ljudske i anđeoske jezike, a ne bih imao ljubavi, bio bih samo gong koji buči ili cimbal koji zveči.

2. Kad bih imao dar proricanja, kad bih znao sve tajne i imao sve znanje, i kad bih imao potpunu vjeru tako da bih mogao pomicati planine, a ne bih imao ljubavi, bio bih ništa.

3. I kad bih sve što posjedujem dao da se nahrane gladni, kad bih svoje tijelo predao da se spali, a ne bih imao ljubavi, ništa ne bih postigao.

4. Ljubav je strpljiva i uslužna. Ljubav nije zavidna. Ljubav se ne hvali i ne oholi.

5. Nije nepristojna. Ne traži za sebe. Nije razdražljiva. Ne pamti zlo.

6. Ne veseli se nepravdi, a veseli se istini.

7. Ljubav sve štiti, sve vjeruje, uvijek se nada i uvijek ustraje.

8. Ljubav nikada ne prestaje. Dar proricanja će nestati. Nestat će i dar govora u jezicima. Nestat će dar znanja.

9. Jer, naše je znanje nepotpuno i naša su proricanja djelomična.

10. A kad dođe savršenstvo, nestat će ono što je djelomično.

11. Dok sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao sam kao dijete, zaključivao sam kao dijete. A sada sam odrastao čovjek i odbacio sam sve što je djetinje.

12. Sada, naime, gledamo nejasan odraz u ogledalu, a tada ćemo vidjeti jasno — licem u lice. Sada je moje znanje nepotpuno, a tada ću sve znati, baš kao što i mene Bog potpuno poznaje.

13. Dakle, ovo troje preostaje: vjera, nada i ljubav, a najveća je od njih — ljubav.