1. Kraljevima 13 SHP

1. Dok je Jeroboam stajao pred žrtvenikom u Betelu, iz Jude je došao Božji čovjek i donio mu BOŽJU riječ.

2. Prema BOŽJOJ zapovijedi, proklinjao je žrtvenik: »Žrtveniče, ovako ti poručuje BOG: ‘U Davidovoj vladarskoj obitelji rodit će se sin po imenu Jošija. Na tebi će žrtvovati svećenike iz svetišta koja su posvećena drugim bogovima, a koji danas ovdje pale mirisnu smolu. Na tebi će se spaljivati ljudske kosti!’«

3. Istoga je dana i potvrdio svoje riječi. Rekao je: »Evo vam znak da govorim BOŽJU riječ: Ovaj će se žrtvenik raspasti i pepeo s njega prosut će se na zemlju.«

4. Kad je kralj Jeroboam čuo poruku Božjeg čovjeka protiv žrtvenika u Betelu, digao je svoju ruku sa žrtvenika i pokazao na njega: »Uhitite ga!« No tada mu se ukočila ruka. Više je nije mogao micati.

5. Žrtvenik se raspao i pepeo s njega prosuo se, sve u skladu s BOŽJOM riječi koju je objavio Božji čovjek.

6. Tada je kralj rekao Božjem čovjeku: »Zauzmi se za mene pred tvojim BOGOM i moli ga da mi ozdravi ruka.« Božji je čovjek molio BOGA i kraljeva je ruka ozdravila. Bila je kao i prije.

7. Kralj je pozvao Božjeg čovjeka: »Dođi k meni i jedi sa mnom. Želim ti dati dar.«

8. No on je odgovorio kralju: »Ne idem s tobom, čak i ako mi ponudiš pola svoga kraljevstva. Ovdje ne smijem ni jesti ni piti.

9. BOG mi je zapovjedio da ovdje ništa ne uzimam za hranu i piće te da se ne vraćam putem kojim sam došao.«

10. Otišao je drugim putem. Nije se vraćao putem kojim je stigao u Betel.

11. U Betelu je živio jedan stari prorok. Sinovi su mu ispričali što je Božji čovjek učinio tog dana u Betelu. Prepričali su mu i što je rekao kralju Jeroboamu.

12. Otac ih je pitao: »Kojim je putem otišao?« Kad su mu sinovi pokazali put kojim je otišao Božji čovjek iz Jude,

13. rekao je: »Osedlajte mi magarca.« Osedlali su mu magarca, a on je uzjahao

14. i krenuo za Božjim čovjekom. Našao ga je kako sjedi pod hrastom. Pitao je: »Jesi li ti Božji čovjek koji je došao iz Jude?« »Jesam«, odgovori on.

15. Tada ga stari prorok pozove: »Krenimo mojoj kući i jedimo zajedno.«

16. No on mu odgovori: »Ne smijem se vratiti s tobom, niti ovdje smijem jesti i piti.

17. Jer, BOG mi je zapovjedio: ‘Ne uzimaj ovdje ništa za jelo i piće, i ne vraćaj se istim putem kojim si došao.’«

18. Tada mu je stari prorok rekao laž: »Ja sam prorok kao i ti. Božji mi je anđeo rekao BOŽJU riječ: ‘Dovedi ga natrag svojoj kući da se najede i napije.’«

19. Tako se Božji čovjek vratio te je jeo i pio u domu starog proroka.

20. Dok su sjedili za stolom, stari je prorok čuo BOŽJU riječ.

21. Objavio ju je Božjem čovjeku koji je došao iz Jude: »Ovako govori BOG: ‘Nisi poslušao BOŽJU riječ. Nisi se pokorio BOŽJOJ zapovijedi.

22. Vratio si se, jeo si i pio na mjestu na kojem sam ti zabranio da uzimaš hranu i piće. Zato ti tijelo neće biti sahranjeno u grobu tvojih predaka.’«

23. Nakon što je Božji čovjek jeo i pio, stari prorok, koji ga je na prijevaru doveo natrag, osedlao mu je svog magarca.

24. Na putu ga je presreo lav i ubio ga. Njegovo je tijelo ležalo na putu, a pored su stajali magarac i lav.

25. Ljudi su prolazili i vidjeli na putu leš i lava kako stoji do njega. To su dojavili u grad, gdje je živio stari prorok.

26. Kad je to čuo stari prorok, koji je Božjeg čovjeka vratio s njegovog puta, rekao je: »To je Božji čovjek koji nije poslušao BOŽJU riječ. Zato je BOG poslao lava, koji ga je rastrgao i ubio, kao što je BOŽJA riječ upozoravala.«

27. Stari je prorok rekao svojim sinovima da mu osedlaju magarca, a oni su to i učinili.

28. Pronašao je leš kako leži na putu. Pored tijela su stajali magarac i lav. Lav nije pojeo tijelo niti je naudio magarcu.

29. Prorok je položio tijelo Božjeg čovjeka na magarca i vratio se u grad. Želio ga je dostojno ožaliti i sahraniti.

30. Tijelo je položio u svoju grobnicu i tugovao nad njim: »Jao, brate moj!«

31. Nakon što ga je sahranio, rekao je svojim sinovima: »Kad umrem, pokopajte me u ovaj grob. Moje kosti položite pored kostiju Božjeg čovjeka.

32. Jer, sigurno će se ostvariti sve ono što je prema BOŽJOJ riječi objavio o žrtveniku u Betelu i svetištima u gradovima Samarije.«

33. Ni poslije ovog događaja Jeroboam se nije odvratio od zla, već je i dalje u svetištima svojevoljno postavljao svećenike iz svih izraelskih plemena. Tko god je želio, mogao je služiti kao svećenik.

34. Bio je to grijeh Jeroboamove vladarske obitelji koji je doveo do njezinog pada i propasti kraljevstva.