1. Kraljevima 2 BKJ

1. A dani Davidovi približili su se tome da on treba umrijeti pa je on naložio svome sinu Salomonu, govoreći:

2. “Ja idem na put kojim ide sve na zemlji. Stoga ti budi jak i pokaži se čovjekom!

3. Drži naloge GOSPODA, Boga svojega, hodi njegovim putevima, drži se njegovih odredba i njegovih zapovijedi i njegovih prosudba i njegovih zavjeta, kao što je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspijevao u svemu što činiš i kamo god se okreneš;

4. da bi GOSPOD nastavljao svoju riječ koji je izrekao glede mene govoreći: ‘Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, hodeći preda mnom u istini svim srcem svojim i svom dušom svojom’, rekao je: ‘Neće ti ponestati čovjeka na prijestolju Izraelovu.’

5. Štoviše i ti sâm znaš što mi je učinio Joab, sin Zerujin, i što je učinio dvojici zapovjednika vojski Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je pogubio i prolio u miru krv rata te je natopio krvlju rata svoj pojas koji mu je bio oko bokova i svoju obuću koja mu je bila na nogama.

6. Postupi stoga po svojoj mudrosti i nemoj dopustiti da mu sijeda glava u miru siđe u grob.

7. A sinovima Barzilaja Gileadovca iskaži dobrotu, i neka oni budu od onih koji jedu za tvojim stolom; jer su oni tako došli k meni kad sam bježao zbog Abšaloma, brata tvoga.

8. A, evo, pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me je proklinjao mučnim kletvama u dan kad sam išao u Mahanaim. Ali je on sišao da me susretne na Jordanu i zakleo sam mu se GOSPODOM govoreći: ‘Neću te pogubiti mačem.’

9. Stoga ga sada nemoj ostaviti nekažnjena, jer ti si čovjek mudar, i znaš što mu moraš učiniti da mu sijedu glavu s krvlju u grob oboriš.”

10. Tako je David usnuo kod očeva svojih te je bio pokopan u Davidovu gradu.

11. A dana u kojima je David kraljevao nad Izraelom bilo je četrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, a u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.

12. Onda je Salomon sjeo na prijestolje Davida, oca svoga, i njegovo se kraljevstvo jako učvrstilo.

13. A Adonija, sin Hagitin, došao je k Batšebi, majci Salomonovoj. Nato ga je ona upitala: “Dolaziš li miroljubivo?” A on je odgovorio: “Miroljubivo.”

14. On je još rekao: “Moram ti nešto reći.” A ona je rekla: “Reci.”

15. Nato je on rekao: “Ti znaš da je kraljevstvo bilo moje i da je sav Izrael na mene upravio lice svoje da ću ja kraljevati. Ali se kraljevstvo okrenulo i pripalo je mome bratu, jer je njegovo bilo od GOSPODA.

16. I sada ja te molim jednu molbu, nemoj me odbiti.” Nato mu je ona rekla: “Reci.”

17. A on je rekao: “Reci, molim te, kralju Salomonu, (jer tebi neće reći ne), neka mi podari Abišagu Šunamku za ženu!”

18. I Batšeba je rekla: “Dobro. Ja ću reći kralju za tebe.”

19. Stoga je Batšeba otišla kralju Salomonu da mu kaže za Adoniju. A kralj je ustao i pošao joj u susret te joj se poklonio pa sjeo na prijestolje svoje i zadao da se postavi stolac za kraljevu majku; i ona mu je sjela s desne strane.

20. Tada mu je ona rekla: “Ja imam jednu malu molbu za tebe, molim te, nemoj mi reći ne.” Nato joj je kralj rekao: “Traži, majko, jer ti neću reći ne.”

21. A ona je rekla: “Neka se Abišaga Šunamka podari tvome bratu Adoniji za ženu.”

22. Nato je kralj Salomon odgovorio i rekao svojoj majci: “Pa zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži i kraljevstvo za njega! Jer je on moj stariji brat; baš i za njega i za svećenika Abijatara i za Joaba, sina Zerujina!”

23. Tada se kralj Salomon zakleo GOSPODOM govoreći: “Neka mi Bog učini tako i još više ako Adonija nije te riječi izrekao protiv svoga vlastitog života!

24. Stoga sada, tako mi života GOSPODNJEG, koji me je utvrdio i posjeo me na prijestolje oca moga Davida i koji mi je napravio dom kako je obećao: Adonija će danas biti pogubljen.”

25. I kralj Salomon je poslao nalog po ruci Benaje, sina Jehojadina; i on je navalio na njega tako da je onaj poginuo.

26. Zatim je kralj rekao svećeniku Abijataru: “Idi u Anatot, na svoja polja. Jer si zavrijedio smrt, ali te neću pogubiti u ovo vrijeme zato što si nosio Kovčeg Gospodina BOGA pred Davidom ocem mojim i zato što si bio tlačen u svemu u čemu je i moj otac bio tlačen.”

27. Tako je Salomon svrgnuo Abijatara od toga da bude svećenik GOSPODNJI da bi ispunio riječ GOSPODNJU koju je on izrekao u vezi doma Elijeva u Šilu.

28. Zatim su vijesti stigle do Joaba: jer se Joab okrenuo za Adoniju, premda se nije okrenuo za Abšaloma. Tada je Joab pobjegao u Šator GOSPODNJI pa se uhvatio za rogove žrtvenika.

29. I bilo je dojavljeno kralju Salomonu da je Joab pobjegao u Šator GOSPODNJI: “Pa evo ga pokraj žrtvenika.” Tada je Salomon poslao Benaju, sina Jehojadina govoreći: “Idi i navali na njega!”

30. I Benaja je došao u Šator GOSPODNJI i rekao mu: “Ovako govori kralj: ‘Izađi!’ ” Nato je on rekao: “Neću, nego ću ovdje umrijeti!” Tada je Benaja donio natrag riječ kralju govoreći: “Ovako je rekao Joab i ovako mi je odgovorio.”

31. Nato mu je kralj rekao: “Učini kako je bio rekao, te navali na njega i pokopaj ga; da skineš s mene i doma oca moga nedužnu krv koju je Joab prolio.

32. Tako će GOSPOD vratiti krv njegovu na glavu njegovu, jer je navalio na dvojicu ljudi pravednijih i boljih od sebe; i pogubio ih je mačem, a da za to moj otac David nije ništa znao: Abnera, sina Nerova, zapovjednika vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, zapovjednika vojske Judine.

33. Stoga neka se njihova krv vrati na glavu Joaba i na glavu sjemena njegovog zauvijek, a Davidu i sjemenu njegovu i domu njegovu i prijestolju njegovu neka bude mir zauvijek od GOSPODA.”

34. Tako je Benaja, sin Jehojadin uzašao te navalio na njega i pogubio ga. I bio je pokopan u svome domu u pustinji.

35. Zatim je kralj umjesto njega nad vojskom postavio Benaju, sina Jehojadina, a umjesto Abijatara kralj je postavio svećenika Zadoka.

36. Tada je kralj poslao da se pozove Šimeja te mu rekao: “Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu i nastani se ondje, i odande nikuda ne izlazi.

37. Jer će se dogoditi da onoga dana kad izađeš i prijeđeš potok Kidron, doista znaj da ćeš zasigurno umrijeti. Krv tvoja neka bude na glavu tvoju.”

38. Nato je Šimej rekao kralju: “Dobra je ta besjeda, kako je moj gospodar kralj bio rekao, tako će učiniti sluga tvoj.” I Šimej je mnogo dana živio u Jeruzalemu.

39. I dogodilo se po svršetku treće godine da su dvojica slugu Šimejevih pobjegla k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojavili su Šimeju govoreći: “Evo, sluge su ti u Gatu.”

40. Tada je Šimej ustao i osamario svoga magarca te otišao u Gat, k Akišu, da traži svoje sluge. Tako je Šimej otišao i doveo svoje sluge iz Gata.

41. I dojavili su Salomonu da je Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se.

42. Nato je kralj poslao da se pozove Šimeja te mu rekao: “Nisam li te zakleo GOSPODOM i negodovao nad tobom govoreći: ‘Doista znaj, onoga dana kad budeš izašao i pošao bilo kuda, da ćeš zasigurno umrijeti?’ Tada si mi ti rekao: ‘Dobra je besjeda koju sam čuo.’

43. Zašto onda nisi održao zakletvu GOSPODNJU i zapovijed koju sam ti naložio?”

44. Još je kralj rekao Šimeju: “Ti znaš svu opačinu, tvoje je srce toga svjesno, što si ga učinio Davidu, ocu mome. Stoga GOSPOD neka učini da se tvoja opačina vrati na tvoju glavu.

45. A kralj Salomon bit će blagoslovljen, i prijestolje Davidovo bit će utvrđeno pred GOSPODOM zauvijek.”

46. Tako je kralj zapovjedio Benaji, sinu Jehojadinu, koji je izašao i navalio na njega tako da je Šimej poginuo. I utvrdilo se kraljevstvo u ruci Salomonovoj.