1. Kraljevima 21 BKJ

1. I dogodilo se nakon tih događaja da je Nabot Jezreelac imao vinograd koji je bio u Jezreelu sasvim blizu dvora Ahabova, kralja samarijskog.

2. I Ahab je rekao Nabotu govoreći: “Daj mi svoj vinograd da mi on bude za vrt s biljem zato što je blizu moje kuće. I ja ću ti za njega dati bolji vinograd od ovog, ili, ako ti je draže, dat ću ti njegovu vrijednost u novcu.”

3. No Nabot je rekao Ahabu: “GOSPODE sačuvaj me od toga da ti dam baštinu očeva svojih!”

4. I došao je Ahab svojoj kući tmuran i nezadovoljan zbog riječi koju mu je Nabot Jezreelac izgovorio jer je rekao: “Neću ti dati baštinu očeva svojih.” Zatim je legao na postelju svoju te okrenuo lice svoje i nije htio jesti kruha.

5. No, k njemu je došla njegova žena Jezabela i upitala ga: “Zašto ti je duh tako žalostan da ni kruha ne jedeš?”

6. A on joj je odgovorio: “Zato što sam govorio Nabotu Jezreelcu i rekao mu: ‘Daj mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti se sviđa, dat ću ti drugi vinograd za taj.’ A on je odgovorio: ‘Neću ti dati svoga vinograda.’ ”

7. Nato mu je njegova žena Jezabela rekla: “Ne upravljaš li ti sada nad kraljevstvom Izraelovim? Ustani i jedi kruha i neka se razveseli srce tvoje. Ja ću ti dati vinograd Nabota Jezreelca.”

8. Tako je ona napisala pisma u ime Ahabovo te ih zapečatila njegovim pečatom. Zatim je poslala pisma starješinama i plemićima koji su bili u njegovom gradu, boraveći s Nabotom.

9. A u tim je pismima napisala govoreći: “Proglasite post i postavite Nabota na čelo naroda.

10. Zatim postavite pred njega dva čovjeka, sinova Belijalova da svjedoče protiv njega govoreći: ‘Hulio si Boga i kralja!’ I tada ga izvedite i kamenujte ga tako da pogine.”

11. I ljudi iz grada njegovog, baš starješine i plemići koji su bili stanovnici njegovog grada, učinili su kako im je Jezabela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je ona poslala.

12. Proglasili su post i Nabota postavili na čelo naroda.

13. Tada su došla dva čovjeka, sinovi Belijalovi, te su sjeli pred njega. Zatim su ti sinovi Belijalovi svjedočili protiv njega, baš protiv Nabota pred narodom govoreći: “Nabot je hulio Boga i kralja.” Tada su ga izveli izvan grada te ga zasuli kamenjem tako da je poginuo.

14. Nato su poručili Jezabeli govoreći: “Nabot je kamenovan i umro je.”

15. I dogodilo se, kad je Jezabela čula da je Nabot kamenovan i da je umro, da je Jezabela rekla Ahabu: “Ustani, zaposjedni vinograd što ti ga je Nabot Jezreelac odbio dati za novac. Jer Nabot više nije živ, nego mrtav.”

16. I dogodilo se, kad je Ahab čuo da je Nabot mrtav, da je Ahab ustao i sišao u vinograd Nabota Jezreelca da ga zaposjedne.

17. Tada je riječ GOSPODNJA došla Iliji Tišbijcu govoreći:

18. “Ustani, siđi u susret Ahabu, kralju Izraelovom, koji je u Samariji. Evo, on je u vinogradu Nabotovu kamo je sišao da ga zaposjedne.

19. I reci mu govoreći: ‘Ovako govori GOSPOD: Zar si ubio, te onda i zaposjeo?’ I reci mu govoreći: ‘Ovako govori GOSPOD: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju krv, baš tvoju.’ ”

20. Nato je Ahab rekao Iliji: “Zar si me našao, neprijatelju moj?” A on je odgovorio: “Našao sam te, zato što si se prodao da činiš ono što je zlo u očima GOSPODNJIM.

21. Evo, svalit ću zlo na tebe i zatrti potomstvo tvoje i istrijebit ću Ahabu one što mokre uza zid, i one što su zatvoreni i ostavljeni u Izraelu.

22. I učinit ću s tvojim domom kao s domom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s domom Baaše, sina Ahijina, zbog huškanja kojim si me izazvao na srdžbu te naveo Izraela na grijeh.”

23. I o Jezabeli je GOSPOD također rekao govoreći: “Psi će požderati Jezabelu kod zida jezreelskog.

24. Tko od Ahabovih umre u gradu, psi će ga požderati, a tko umre u polju, pojest će ga ptice nebeske.”

25. No nitko nije bio kao Ahab koji se je prodao da čini opačinu u očima GOSPODNJIM, jer ga je poticala Jezabela, žena njegova.

26. I činio je mnoge gnjusobe slijedeći idole, prema svemu kao što su činili Amorejci, koje je GOSPOD protjerao ispred sinova Izraelovih.

27. I dogodilo se, kad je Ahab čuo te riječi, da je razderao svoju odjeću i stavio kostrijet na tijelo svoje; i postio je i ležao je u kostrijeti i hodio lagano.

28. Tada je došla riječ GOSPODNJA Iliji Tišbijcu govoreći:

29. “Vidiš li kako se Ahab ponizio preda mnom? Zato što se ponizio preda mnom, neću svaliti to zlo za njegovih dana; ali u dane sina njegova svalit ću to zlo na dom njegov.”