1. Kraljevima 22 BKJ

1. I prošle su tri godine bez rata između Sirije i Izraela.

2. I dogodilo se, treće godine da je Jehošafat, kralj Judin, sišao do kralja Izraelovog.

3. I kralj Izraelov je rekao slugama svojim: “Znate li da je Ramot u Gileadu naš, a mi mirujemo i ne otimamo ga iz ruke sirijskog kralja?”

4. Zatim je rekao Jehošafatu: “Hoćeš li poći sa mnom u boj na Ramotgilead?” Nato je Jehošafat rekao kralju Izraelovom: “Ja sam kao ti, moj je narod kao tvoj narod, moji konji kao tvoji konji.”

5. Tada je Jehošafat rekao kralju Izraelovom: “Zatraži već danas, molim te, riječ od GOSPODA.”

6. Tada je kralj Izraelov sakupio proroke, oko četiri stotine ljudi te im rekao: “Trebam li poći u boj na Ramotgilead ili da se suzdržim?” Nato su oni rekli: “Idi, jer će ga Gospodin predati kralju u ruke.”

7. A Jehošafat je upitao: “Nema li ovdje još jedan prorok GOSPODNJI da i njega zapitamo?”

8. Zatim je kralj Izraelov rekao Jehošafatu: “Ima još jedan čovjek, Mikaja sin Imlin, po kome možemo upitati GOSPODA, ali ja ga mrzim jer mi ne prorokuje dobro nego zlo.” Nato je Jehošafat rekao: “Neka kralj tako ne govori!”

9. Tada je kralj Izraelov pozvao jednoga službenika i rekao mu: “Požuri ovamo dovesti Mikaja, sina Imlina.”

10. A kralj Izraelov i Judin kralj Jehošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, odjeveni u svoje plašteve na čistini kod ulaza u Samarijska vrata, a svi proroci prorokovali su pred njima.

11. Tada je Zedekija sin Kenaanin sebi napravio željezne rogove i rekao: “Ovako govori GOSPOD: ‘Njima ćeš bosti Sirijce sve dok ih ne zatreš’.”

12. I svi su proroci tako prorokovali govoreći: “Uzađi na Ramotgilead i uspjet ćeš, jer će ga GOSPOD predati kralju u ruke.”

13. A glasnik koji je otišao pozvati Mikaju rekao mu je govoreći: “Evo sada, riječi prorokā jednoglasno objavljuju dobro kralju. Neka riječ tvoja, molim te, bude kao i riječ jednoga od njih te i ti progovori što je dobro!”

14. Ali je Mikaja rekao: “Tako mi života GOSPODNJEG, ono što mi GOSPOD kaže to ću govoriti!”

15. Tako je došao do kralja. I kralj ga je upitao: “Mikaja, trebamo li poći u boj na Ramotgilead ili da se suzdržimo?” Nato mu je on odgovorio: “Idi i uspjet ćeš, jer će ga GOSPOD predati u ruke kralja.”

16. Ali mu je kralj rekao: “Koliko puta ću te preklinjati da mi ne govoriš ništa samo ono što je istina u ime GOSPODNJE?”

17. Nato je on rekao: “Vidim sav Izrael raspršen po brdima kao ovce koje nemaju pastira. A GOSPOD je rekao: ‘Ovi nemaju gospodara, neka se svaki čovjek u miru vrati kući svojoj.’ ”

18. Tada je kralj Izraelov rekao Jehošafatu: “Nisam li ti rekao da o meni neće htjeti prorokovati dobro nego zlo?”

19. A on je rekao: “Stoga čuj riječ GOSPODNJU; vidio sam GOSPODA gdje sjedi na prijestolju svome, a sva vojska nebeska stajala je pokraj njega s njegove desne strane i s njegove lijeve strane.

20. I GOSPOD je rekao: ‘Tko će uvjeriti Ahaba da uzađe i padne u Ramotgileadu?’ I jedan je rekao ovako, a drugi je rekao onako.

21. Tada je istupio jedan duh i stao pred GOSPODA te rekao: ‘Ja ću ga uvjeriti.’

22. Nato ga je GOSPOD upitao: ‘Kako?’ A on je odgovorio: ‘Izaći ću i biti lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.’ A on je rekao: ‘Uvjerit ćeš ga te i nadvladati. Izađi i učini tako!’

23. Stoga sada, evo, GOSPOD je stavio lažljiv duh u usta svih tih tvojih proroka, a o tebi je GOSPOD izgovorio zlo.”

24. Tada je Zedekija sin Kenaanin pristupio te udario Mikaju po obrazu i rekao: “Kojim putem je Duh GOSPODNJI otišao od mene da bi govorio tebi?”

25. A Mikaja je rekao: “Evo, vidjet ćeš onoga dana kad budeš ulazio u unutarnje odaje da se sakriješ.”

26. Tada je kralj Izraelov rekao: “Uhvati Mikaju i odvedi ga natrag k Amonu gradskom upravitelju i k Joašu, kraljevom sinu.

27. Zatim reci: ‘Ovako govori kralj: Bacite ovoga u tamnicu i hranite ga kruhom oskudnim i vodom oskudnom sve dok ne dođem u miru.’ ”

28. Nato je Mikaja rekao: “Ako se uopće vratiš u miru, GOSPOD nije govorio po meni.” Zatim je rekao: “Čujte, narodi svi!”

29. Tako su kralj Izraelov i Jehošafat, kralj Judin, uzašli na Ramotgilead.

30. I kralj Izraelov je rekao Jehošafatu: “Ja ću se prerušiti i ući u boj, no ti odjeni svoje plašteve!” I Izraelov se kralj prerušio i otišao u boj.

31. No sirijski kralj zapovjedio je svojoj trideset i dvojici zapovjednika koji su upravljali nad njegovim bojnim kolima govoreći: “Ne borite se ni s malim ni s velikim, nego samo s kraljem Izraelovim!”

32. I dogodilo se, kad su zapovjednici bojnih kola ugledali Jehošafata, da su oni rekli: “Zasigurno je to kralj Izraelov!” I okrenuli su se da se bore protiv njega. A Jehošafat je zavapio.

33. I dogodilo se, kad su zapovjednici bojnih kola shvatili da to nije bio kralj Izraelov, da su se odvratili od toga da ga progone.

34. A neki je čovjek nasumce odapeo luk i ustrijelio kralja Izraelovog između spojeva oklopa. Zato je kralj rekao vozaču svojih bojnih kola: “Okreni ruku svoju i izvedi me od vojske jer sam ranjen.”

35. I boj se toga dana rasplamsao, ali se kralj bio držao uspravno na svojim bojnim kolima naspram Sirijcima. A navečer je umro. I krv se iz rane izlila usred bojnih kola.

36. A o zalasku sunca prošao je proglas kroz vojsku govoreći: “Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju!”

37. Tako je kralj poginuo i bio je odnesen u Samariju te su kralja pokopali u Samariji.

38. A jedan je prao bojna kola u samarijskom jezercu; i psi su lizali krv njegovu, a oni su prali svoju bojnu opremu, po riječi što ju GOSPOD izrekao.

39. A ostala djela Ahabova i sve što je činio i kuća od bjelokosti što ju je sagradio i svi gradovi što ih je sagradio, nije li to zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva Izraelovih?

40. Tako je Ahab usnuo s očevima svojim, a Ahazija, sin njegov zakraljio se umjesto njega.

41. A Jehošafat, sin Asin, počeo je kraljevati nad Judom četvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja Izraelova.

42. Jehošafat je bio trideset i pet godina star kad je počeo kraljevati; i kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu. A ime njegovoj majci bilo je Azuba, bila je kći Šilhijeva.

43. I hodio je u svemu putevima Ase, oca svoga, ne skrećući s toga, čineći ono što je bilo ispravno u očima GOSPODNJIM. Ali uzvišice nisu bile uklonjene, jer je narod još prinosio i palio kâd na uzvišicama.

44. I Jehošafat je sklopio mir s kraljem Izraelovim.

45. A ostala djela Jehošafatova i moć njegova koje je pokazao i kako je ratovao, nije li to zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva Judinih?

46. I ostatak sodomita, koji su preostali od dana oca njegova Ase, uklonio je iz zemlje.

47. Tada nije bilo kralja u Edomu, namjesnik je bio kralj.

48. Jehošafat je napravio taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Ezijongebera.

49. Tada je Ahazija, sin Ahabov, rekao Jehošafatu: “Neka moje sluge pođu s tvojim slugama na brodicama.” Ali Jehošafat nije htio.

50. I Jehošafat je usnuo s očevima svojim i bio je pokopan sa svojim očevima u gradu Davida, svoga oca. Zatim se Jehoram sin njegov zakraljio umjesto njega.

51. Ahazija, sin Ahabov, počeo je kraljevati nad Izraelom u Samariji sedamnaeste godine Jehošafatova kraljevanja nad Judom, i kraljevao je dvije godine nad Izraelom.

52. I on je činio ono što je zlo u očima GOSPODNJIM i hodio je putem oca svoga i putem majke svoje i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh,

53. jer je služio Baalu i iskazivao mu štovanje te je izazivao na srdžbu GOSPODA, Boga Izraelova, u svemu kako je i njegov otac činio.