1. Kraljevima 3 BKJ
1. I Salomon se je rodbinski povezao s faraonom, kraljem egipatskim: oženio se faraonovom kćeri te je doveo u Davidov grad sve dok nije dovršio gradnju svoga doma i doma GOSPODNJEGA i zidina unaokolo Jeruzalema.
2. Samo što je narod prinosio žrtve na uzvišicama zato što još nije bio sagrađen dom imenu GOSPODNJEM sve do tih dana.
3. A Salomon je ljubio GOSPODA hodeći po odredbama svoga oca Davida, samo što je on prinosio žrtve i palio kâd na uzvišicama.
4. I kralj je otišao u Gibeon da prinese žrtvu ondje, jer je to bila najveća uzvišica. Salomon je prinio tisuću žrtava paljenica na tom žrtveniku.
5. U Gibeonu se GOSPOD pojavio Salomonu noću u snu. I Bog je rekao: “Zatraži što da ti podarim.”
6. Nato je Salomon rekao: “Ti si svome slugi Davidu, mome ocu, iskazao veliko milosrđe pošto je hodio pred tobom u istini i pravednosti i čestitosti srca kod tebe; i sačuvao si za njega tu veliku dobrotu tako da si mu dao da sin sjedi na prijestolju njegovu, kao što je to dan danas.
7. A sada, GOSPODE, Bože moj, ti si slugu svoga učinio kraljem umjesto Davida, moga oca, a ja sam kao malo dijete; ne znam kako izlaziti i ulaziti.
8. A tvoj je sluga usred naroda kojega si ti izabrao; naroda velikog, kojega se ne može pobrojiti ni procijeniti zbog mnoštva.
9. Stoga podari svome slugi razumno srce da bi sudio narodu tvome, da bi mogao raspoznati dobro od zla; jer tko je sposoban suditi ovome tvome narodu koji je tako velik?”
10. I ta se besjeda svidjela Gospodinu, to što je Salomon zatražio.
11. Nato mu je Bog rekao: “Zato što si to zatražio, a nisi za sebe tražio dug život, niti si za sebe tražio bogatstvo, niti si tražio živote neprijatelja svojih, nego si tražio za sebe razum u raspoznavanju pravednih sudova;
12. gle, ja sam učinio po riječima tvojim: evo, dao sam ti srce mudro i razumno, tako da nitko poput tebe nije postojao prije tebe, niti će poslije tebe ustati netko poput tebe,
13. a dao sam ti i ono što nisi tražio: i bogatstvo i čast, tako da nitko poput tebe neće biti među kraljevima u sve dane tvoje.
14. A budeš li hodio putevima mojim i držao odredbe moje i zapovijedi moje, kao što je hodio tvoj otac David, onda ću produljiti dane tvoje.”
15. I Salomon se probudio, i gle: bio je to san. Zatim je on došao u Jeruzalem i stao pred Kovčeg saveza GOSPODNJEGA; i prinio je žrtve paljenice i prinio je žrtve pomirnice te priredio gozbu svim slugama svojim.
16. Tada su do kralja došle dvije žene, koje su bile bludnice, pa su stale pred njega.
17. Zatim je jedna žena rekla: “O, gospodaru moj, ja i ova žena živimo u istoj kući i ja sam rodila uz nju u toj kući.
18. I dogodilo se trećega dana nakon što sam ja rodila, da je i ova žena rodila. I mi smo bile zajedno, nije bilo nijednog tuđinca s nama u kući; samo nas dvije u kući.
19. Zatim je noću umrlo dijete ove žene zato što je legla na njega.
20. Zatim je ona ustala u ponoć te uzela moga sina od boka mojega, dok je sluškinja tvoja spavala, i položila ga sebi u naručje, a svoga mrtvog sina položila je meni u naručje.
21. I kad sam ujutro ustala da podojim svoga sina, gle: bio je mrtav! No kad sam ga ujutro promotrila, gle, to nije bio moj sin, kojega sam ja rodila!”
22. Tada je druga žena rekla: “Ne, nego je onaj živ moj sin, a onaj mrtav je tvoj sin!” A ova je rekla: “Ne, nego onaj mrtav je tvoj sin, a onaj živ je moj sin!” Tako su govorile pred kraljem.
23. Tada je kralj rekao: “Jedna govori: ‘Ovaj koji živi je moj sin, a onaj mrtav sin je tvoj’; a druga govori: ‘Ne, nego je tvoj sin mrtav, a moj sin je živ.’
24. Zatim je kralj rekao: “Donesite mi mač!” I donijeli su mač pred kralja.
25. Nato je kralj rekao: “Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovicu jednoj, a polovicu drugoj.”
26. Tada je progovorila žena, čiji je živi sin bio kod kralja, pošto joj je utroba čeznula za sinom svojim, te rekla: “O, gospodaru moj, podari njoj živo dijete i nipošto ga nemojte ubiti!” A ona druga je rekla: “Neka ne bude ni moj ni tvoj: nego ga rasijecite!”
27. Onda je kralj progovorio i rekao: “Njoj dajte živo dijete i nipošto ga ne ubijte! Ona je majka njegova.”
28. I sav je Izrael čuo za presudu kojom je kralj presudio i pobojali su se kralja, jer su vidjeli kako je u njemu bila mudrost Božja da izvršava presudu.