1. Kraljevima 8 BKJ

1. Tada je Salomon skupio starješine Izraelove i sve poglavare plemenske, glavare domova očinskih sinova Izraelovih kod kralja Salomona u Jeruzalemu da bi donijeli Kovčeg saveza GOSPODNJEGA iz grada Davidova, to jest Siona.

2. I svi su se ljudi iz Izraela skupili kod kralja Salomona na svetkovinu u mjesecu Etanimu, koji je sedmi mjesec.

3. I došle su sve starješine Izraelove te su svećenici uzeli Kovčeg.

4. I prenijeli su Kovčeg GOSPODNJI i Šator sastanka i sve sveto posuđe što je bilo u Šatoru, baš ono što su prenosili svećenici i Leviti.

5. Zatim su kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se skupila kod njega i bila s njim pred Kovčegom, žrtvovali toliko ovaca i goveda da se nisu mogli ni prebrojiti zbog mnoštva.

6. A svećenici su donijeli Kovčeg saveza GOSPODNJEGA na njegovo mjesto, u Proročište Doma, u Najsvetiji predio, i to pod krila kerubina.

7. Jer su kerubini raširili svoja dva krila nad mjestom gdje je bio Kovčeg te su kerubini odozgo zaklanjali Kovčeg i motke njegove.

8. A motke su provukli tako da su im se krajevi vidjeli iz Svetog predjela pred Proročištem, ali se nisu vidjeli izvana. I one su ondje do dana današnjega.

9. U Kovčegu nije bilo ničega osim dviju kamenih ploča koje je onamo stavio Mojsije na Horebu, kad je GOSPOD sklopio savez sa sinovima Izraelovim kad su izašli iz zemlje egipatske.

10. I dogodilo se, kad su svećenici izašli iz Svetog predjela da je oblak ispunio Dom GOSPODNJI,

11. tako da svećenici nisu mogli stajati da poslužuju zbog oblaka: jer je slava GOSPODNJA ispunila Dom GOSPODNJI!

12. Tada je Salomon rekao: “GOSPOD je rekao da bi prebivao u gustoj tami.

13. Sagradio sam ti doista Dom da u njemu prebivaš, ustaljeno mjesto za tebe da ostaneš u njemu zauvijek.”

14. Zatim je kralj okrenuo lice svoje i blagoslovio svu zajednicu Izraelovu dok je sva zajednica Izraelova stajala.

15. Nato je rekao: “Blagoslovljen neka bude GOSPOD, Bog Izraelov, koji je svojim ustima govorio Davidu, ocu mome i svojom rukom sve to ispunio govoreći:

16. ‘Od dana kad sam izveo svoj narod Izrael iz Egipta, nisam izabrao nijednoga grada iz kojega plemena Izraelova da se sagradi Dom kako bi moje ime bilo u njemu, nego sam izabrao Davida da bude nad mojim narodom Izraelom.’

17. I to je bilo na srcu ocu mome Davidu da sagradi Dom imenu GOSPODA, Boga Izraelova,

18. A GOSPOD je rekao ocu mome Davidu: ‘Pošto ti je na srcu bilo da sagradiš Dom mojem imenu, dobro si učinio što ti je to bilo na srcu,

19. pa ipak nećeš ti sagraditi taj Dom, nego sin tvoj koji će izaći iz tvojih bokova, on će sagraditi Dom mojem imenu.’

20. I GOSPOD je proveo riječ svoju koju je izrekao pa sam ja ustao umjesto svoga oca Davida te sjedim na prijestolju Izraelovom, kako je GOSPOD obećao, te sam sagradio Dom imenu GOSPODA, Boga Izraelova.

21. I odredio sam ondje mjesto za Kovčeg u kojem je Savez GOSPODNJI što ga je sklopio s očevima našim kad ih je izveo iz zemlje egipatske.”

22. Tada je Salomon stao pred žrtvenik GOSPODNJI u nazočnosti sve zajednice Izraelove te je raširio ruke svoje prema nebu.

23. Tada je rekao: “GOSPODE, Bože Izraelov, nema Boga poput tebe ni gore u nebu ni dolje na zemlji, tebe koji držiš Savez i milosrđe svojim slugama što pred tobom hode svim srcem svojim;

24. koji si svome slugi Davidu, ocu mojem održao ono što si mu obećao; i izrekao si ustima svojim te si to ispunio rukom svojom, kao što je to dan danas.

25. Stoga sada, GOSPODE, Bože Izraelov, održi svome slugi, mojem ocu Davidu, ono što si mu obećao govoreći: ‘Neće ti pred mojim očima nestati čovjeka da bi sjedio na prijestolju Izraelovu, samo ako sinovi tvoji budu pazili na svoj put tako da hode preda mnom kako si ti hodio preda mnom.’

26. I sada, molim te, Bože Izraelov, neka se potvrdi riječ tvoja, koju si izrekao svome slugi Davidu, mojem ocu!

27. No hoće li Bog zaista prebivati na zemlji? Gle, nebo i nebo nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, a koliko manje ovaj Dom što sam ga ja sagradio?

28. Ipak imaj obzira na molitvu sluge svojega i na molbu njegovu, GOSPODE, Bože moj, da čuješ vapaj i molitvu koju sluga tvoj danas moli pred tobom,

29. da oči tvoje budu otvorene nad ovim Domom i noću i danju, baš nad ovim mjestom za koje si rekao: ‘Ondje će biti ime moje’; da možeš čuti molitvu koju će sluga tvoj moliti prema ovome mjestu.

30. I saslušaj molbu sluge svojega i naroda svojega Izraela kad bude molio prema ovome mjestu. A ti čuj s neba, mjesta gdje prebivaš, pa kad čuješ, oprosti.

31. Ako netko prestupi protiv bližnjega svoga i zakletva se na njega položi da se zakune te ta zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu,

32. tada je ti čuj u nebu i postupaj te sudi slugama svojim; osudi opakoga tako da dovedeš put njegov na glavu njegovu, a pravednoga opravdaj tako da mu daš po pravednosti njegovoj.

33. Kad tvoj narod Izrael bude potučen pred neprijateljem zato što je sagriješio protiv tebe, pa se ponovo k tebi obrati i prizna ime tvoje te se pomoli i uputi molbu tebi u ovom Domu,

34. onda ti čuj s neba i oprosti grijeh svome narodu Izraelu te ga dovedi natrag u zemlju koju si dao očevima njihovim.

35. Kad se zatvori nebo i ne bude kiše, zato što su sagriješili protiv tebe, pa kad se pomole prema ovome mjestu i priznaju ime tvoje pa se obrate od grijeha svoga, kad ih ti pritisneš,

36. onda ti čuj s neba i oprosti grijeh slugama svojim i svome narodu Izraelu, da ih poučiš dobrome putu kojim trebaju hoditi, i pusti kišu na zemlju svoju koju si dao narodu svome u baštinu.

37. Ako li u zemlji bude glad, ako li kuga, medljika, snijet, skakavci, ili ako li budu gusjenice, kad ih neprijatelj njihov opkoli u zemlji gradova njihovih; bilo kakva pošast, bilo kakva bolest bude;

38. svaku molitvu i molbu upućenu od bilo kojeg čovjeka ili od svega tvoga naroda Izraela, svakoga koji će znati pošast svoga srca pa raširi ruke svoje prema ovome Domu,

39. onda ti čuj s neba, mjesta gdje prebivaš, i oprosti i postupaj; i daj svakom čovjeku prema putevima njegovim, čije srce ti poznaješ (jer ti, baš ti jedini, poznaješ srca svih sinova ljudskih),

40. da bi te se bojali u sve dane dok žive u zemlji koju si ti dao očevima našim.

41. Nadalje glede tuđinca, koji nije od naroda tvoga Izraela, nego dolazi iz daleke zemlje radi imena tvoga;

42. (jer će čuti za veliko ime tvoje, i za tvoju snažnu ruku i za tvoju ispruženu mišicu) kada on dolazi i moli prema ovom Domu,

43. ti čuj s neba, mjesta gdje prebivaš, i izvrši sve prema onome zbog čega te tuđinac priziva, da bi svi narodi zemaljski upoznali ime tvoje, da bi te se bojali kako se boji narod tvoj Izrael te da bi znali da je ovaj Dom, koji sam ja sagradio, nazvan po tvom imenu.

44. Ako narod tvoj krene u boj protiv neprijatelja svoga kuda god ih ti pošalješ i pomoliš se GOSPODU okrenut prema ovom gradu kojeg si ti izabrao i prema Domu koji sam ja sagradio tvojem imenu,

45. onda čuj s neba molitvu njihovu i molbu njihovu i održi im parnicu.

46. Ako sagriješe protiv tebe (jer nema čovjeka koji ne griješi), a ti se rasrdiš na njih te ih predaš neprijateljima tako da ih oni odvedu u sužanjstvo u neprijateljsku zemlju, daleku ili obližnju,

47. ipak ako počnu razmišljati u zemlji u koju su bili dovedeni u sužanjstvo i pokaju se te počnu upućivati molbe tebi u zemlji onih koji su ih odveli u sužanjstvo govoreći: ‘Sagriješili smo, i činili naopako, počinili smo opačinu’,

48. i tako se obrate k tebi svim srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji svojih neprijatelja koji su ih odveli u sužanjstvo, i pomole se tebi okrenuti prema zemlji svojoj koju si ti dao očevima njihovim, gradu koji si ti izabrao, i Domu koji sam sagradio imenu tvojemu,

49. onda čuj s neba, mjesta gdje prebivaš, molitvu njihovu i molbu njihovu, i održi im parnicu.

50. I oprosti narodu svome što je sagriješio protiv tebe, i sve prijestupe njihove kojima su protiv tebe prestupili i smiluj im se pred onima koji su ih odveli u sužanjstvo da bi se i oni njima smilovali,

51. jer su oni tvoj narod i baština tvoja, koju si izveo iz Egipta, iz središta peći željezne.

52. Neka oči tvoje budu otvorene na molbu tvoga sluge i na molbu naroda tvoga Izraela da bi ih čuo u vezi svega za što te prizovu.

53. Jer si ti njih odvojio od svih naroda zemaljskih da budu baština tvoja, kako si govorio po svome slugi Mojsiju, kada si izveo očeve naše iz Egipta, Gospodine, BOŽE!”

54. I tako se zbilo, da kad je Salomon dovršio moljenje sve ove molitve i molbe GOSPODU, ustao je ispred žrtvenika GOSPODNJEGA gdje je klečao na svojim koljenima, raširenih ruku prema nebu,

55. te je stao i blagoslovio svu zajednicu Izraelovu jakim glasom govoreći:

56. “Blagoslovljen neka bude GOSPOD, koji je narodu svome Izraelu dao počinak prema svemu što je obećao; nije propala nijedna riječ od svih njegovih dobrih obećanja koja je obećao preko sluge svoga Mojsija.

57. Neka GOSPOD, Bog naš, bude s nama kao što je bio s očevima našim i neka nas ne ostavi i ne napusti,

58. da bi srca naša priklonio k sebi da hodimo svim njegovim putevima i da držimo njegove zapovijedi i odredbe njegove i prosudbe njegove koje je zapovjedio očevima našim.

59. I neka ove moje riječi, koje sam iznosio kao molbu pred GOSPODA, budu blizu GOSPODA, Boga našega danju i noću, da bi održao parnicu sluge svoga i parnicu narodu svome Izraelu u svako vrijeme, kako slučaj zahtjeva,

60. da bi svi narodi zemaljski spoznali da GOSPOD jest Bog i da nema drugoga.

61. Stoga neka srce vaše bude potpuno uz GOSPODA, Boga našega, tako da hodi po odredbama njegovim i da drži njegove zapovijedi kao i dan danas!”

62. Tada je kralj i sav Izrael s njim prinio žrtvu pred GOSPODOM.

63. I Salomon je prinio žrtvu pomirnicu, koju je prinio GOSPODU, dvadeset i dvije tisuće goveda i stotinu i dvadeset tisuća ovaca. Tako su kralj i svi sinovi Izraelovi posvetili Dom GOSPODNJI.

64. Istoga dana kralj je posvetio središte predvorja, koje je bilo ispred Doma GOSPODNJEGA, jer je ondje prinio žrtve paljenice i jestive žrtve i pretilinu žrtava pomirnica, zato što je mjedeni žrtvenik što je bio pred GOSPODOM bio premalen da primi žrtve paljenice i jestive žrtve i pretilinu žrtava pomirnica.

65. I u ono vrijeme Salomon je održavao svetkovinu i sav Izrael s njim, velika zajednica, od ulaza u Hamat sve do Egipatske rijeke, pred GOSPODOM, Bogom našim; sedam dana pa sedam dana, točno četrnaest dana.

66. Osmoga dana otpustio je narod; a oni su blagoslovili kralja te otišli u svoje šatore radosni i veseloga srca zbog svega dobra što ga je GOSPOD učinio za svoga slugu Davidu i za svoj narod Izrael.