1. Samuelova 1 BKJ

1. I bio je jedan čovjek iz Ramatajimzofima, iz Efrajimove gore, a ime mu je bilo Elkana; bio je sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Zufova, Efraćanin.

2. I imao je dvije žene: jednoj je ime bilo Hana, a ime drugoj Penina. Penina je imala djece, a Hana nije imala djece.

3. I taj je čovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da iskaže štovanje i žrtvuje GOSPODU nad vojskama u Šilu. A dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, bili su ondje svećenici GOSPODU.

4. I kad je bilo vrijeme da Elkana prinese žrtvu, davao je on dio Penini svojoj ženi i svim njezinim sinovima i njezinim kćerima.

5. Ali je Hani davao jedan vredniji dio, jer je ljubio Hanu; no GOSPOD joj je bio zatvorio maternicu.

6. A i suparnica njezina jako ju je izazivala, kako bi je uzrujala, zato što joj je GOSPOD zatvorio maternicu.

7. I kako je on tako činio iz godine u godinu, kad bi ona uzlazila u Dom GOSPODNJI tako ju je ova izazivala; stoga je plakala i nije jela.

8. Tada joj je Elkana, njezin muž, rekao: “Hano, zašto plačeš i zašto ne jedeš? Zašto ti je srce tužno? Nisam li ti ja bolji od deset sinova?”

9. Nakon što su jeli i nakon što su pili u Šilu, Hana je ustala. A svećenik Eli sjedio je na stolici pored dovratnika Hrama GOSPODNJEGA.

10. A ona je bila ogorčena u duši te se pomolila GOSPODU i gorko zaplakala.

11. Tada se je zavjetovala zavjetom i rekla: “GOSPODE nad vojskama, ako ćeš doista pogledati na nevolju sluškinje svoje te me se sjetiti i ne zaboraviti sluškinju svoju nego podariti sluškinji svojoj muško dijete, onda ću ga ja podariti GOSPODU za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove.”

12. I dogodilo se, dok je ona nastavljala moliti pred GOSPODOM, da je Eli motrio njezina usta.

13. A Hana, ona je govorila u srcu svome; samo su joj se usne micale, no glas joj se nije čuo. Stoga je Eli pomislio da je pijana.

14. Nato joj je Eli rekao: “Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina svojega!”

15. A Hana je odgovorila i rekla: “Ne, gospodaru moj, ja sam žena ožalošćena duha. Nisam pila ni vina ni žestoka pića nego izlijevam dušu svoju pred GOSPODOM.

16. Ne ubrajaj sluškinju svoju za kćer Belijalovu, jer sam od preobilnog nezadovoljstva i tuge sve dosad govorila.”

17. Tada joj je Eli odgovorio i rekao: “Idi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molbu koju si od njega molila.”

18. Nato je ona rekla: “Neka sluškinja tvoja nađe milost u očima tvojim!” I tako je žena otišla svojim putem te je jela i lice joj više nije bilo žalosno.

19. A ujutro su rano ustali i iskazali štovanje pred GOSPODOM, pa se vratili i došli svojoj kući u Ramu. I Elkana je poznao Hanu, ženu svoju, te se je GOSPOD sjetio.

20. Stoga se dogodilo, kad je došlo vrijeme nakon što je Hana začela, da je rodila sina i nadjenula mu ime Samuel, govoreći: “Zato što sam ga izmolila od GOSPODA.”

21. Zatim je onaj čovjek Elkana i sav dom njegov uzašao da bi prinijeli GOSPODU godišnju žrtvu i ono što je on zavjetovao.

22. Ali Hana nije uzašla jer je rekla svome mužu: “Neću uzaći sve dok se dijete ne odbije od prsiju, a onda ću ga odvesti da se pokaže pred GOSPODOM i da ostane ondje zauvijek.”

23. Nato joj je Elkana, njezin muž rekao: “Napravi ono što ti se čini da je dobro; ostani dok ga ne odbiješ od prsiju; samo neka GOSPOD potvrdi svoju riječ!” Tako je žena ostala i dojila sina svoga dok ga nije odbila od prsiju.

24. A čim ga je odbila od prsiju, uzela ga je sa sobom zajedno s tri junca i jednom efom brašna i mijehom vina pa ga je dovela u Dom GOSPODNJI u Šilu. A dječak je bio mlad.

25. Tada su zaklali junca pa dječaka doveli k Eliju.

26. Nato je ona rekla: “Gospodaru moj! Neka živi duša tvoja, gospodaru moj, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se GOSPODU.

27. Za ovo sam se dijete molila, i GOSPOD mi je ispunio molbu moju koju sam od njega molila.

28. Stoga i ja njega posuđujem GOSPODU; tako dugo dok živi on će biti posuđen GOSPODU.” Tada je on ondje iskazao štovanje GOSPODU.