1. Samuelova 4 BKJ

1. I riječ Samuelova dolazila je svemu Izraelu. Tada je Izrael izašao da se bori protiv Filistejaca te su se utaborili pored Ebenezera, a Filistejci su se utaborili u Afeku.

2. I Filistejci su se postrojili protiv Izraela i kad je krenula bitka, Izrael je bio potučen pred Filistejcima: i pobili su oko četiri tisuće ljudi na polju.

3. A kad je narod došao u tabor, starješine Izraelove su rekle: “Zašto nas je danas GOSPOD potukao pred Filistejcima? Donesimo k nama Kovčeg saveza GOSPODNJEGA iz Šila da kad dođe među nas da nas može spasiti iz ruku naših neprijatelja.”

4. Tako je narod poslao u Šilo da donesu odande Kovčeg saveza GOSPODA nad vojskama, koji prebiva među kerubinima; i oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, bili su ondje uz Kovčeg saveza Božjega.

5. A kad je Kovčeg saveza GOSPODNJEG došao u tabor, sav je Izrael povikao gromkim poklikom tako da je zemlja zaječala.

6. A kad su Filistejci čuli glas toga poklika rekli su: “Što znači glas toga gromkog poklika u taboru Hebreja?” I shvatili su da je Kovčeg GOSPODNJI došao u tabor.

7. Nato su se Filistejci prestrašili jer su govorili: “Bog je došao u tabor!” I rekli su: “Jao nama! Jer se takvo što nije nikad ranije zbilo.

8. Jao nama! Tko će nas izbaviti iz ruke tih moćnih Bogova? To su Bogovi koji su udarili Egipćane svim onim pošastima u pustinji.

9. Budite jaki i muževno se držite, Filistejci, da ne postanete sluge Hebrejima kao što su oni bili vama; muževno se držite i borite se!”

10. Tada su Filistejci zaratili te je Izrael bio potučen i svatko je pobjegao u svoj šator. I dogodio se jako veliki pokolj, jer je Izraelu palo trideset tisuća pješaka.

11. I Kovčeg Božji bio je otet, i oba su sina Elijeva, Hofni i Pinhas, bili pogubljeni.

12. A jedan je čovjek iz Benjamina otrčao iz bojišta te toga istoga dana došao u Šilo razderane odjeće i prašinom na svojoj glavi.

13. I kad je stigao, gle, Eli je sjedio na stolici, pokraj puta, motreći, jer mu je srce strepilo za Kovčeg Božji. A kad je taj čovjek došao u grad i ispričao to, sav grad je zavapio.

14. A kad je Eli čuo zvuk tog vapaja, rekao je: “Što znači zvuk te buke?” I čovjek se požurio i došao te izvijestio Elija.

15. A Eli je bio devedeset i osam godina star te su mu se oči zamutile i ništa nije mogao vidjeti.

16. I taj je čovjek rekao Eliju: “Ja sam taj koji dolazi s bojišta i ja sam danas pobjegao s bojišta.” Nato je on rekao: “Što se tamo dogodilo, sine moj?”

17. Tada je glasnik odgovorio i rekao: “Izrael je pobjegao pred Filistejcima te se i tamo dogodio veliki pokolj među narodom i još su poginula oba tvoja sina, Hofni i Pinhas, a Kovčeg Božji je otet!”

18. I dogodilo se, kad je spomenuo Kovčeg Božji, da je Eli pao sa stolice natraške postrani vrata gradskih te mu se slomio vrat pa je umro, jer je bio star čovjek i težak. A on je sudio Izraelu četrdeset godina.

19. A njegova snaha, žena Pinhasova, bila je trudna i pred porodom. I kad je čula vijest da je otet Kovčeg Božji i da su njezin svekar i njezin muž poginuli, savila se i rodila jer su je uhvatili trudovi.

20. A u vrijeme njene samrti, žena koja je stajala pokraj nje rekla joj je: “Ne boj se jer si rodila sina!” Ali ona nije odgovorila niti se obazirala na to.

21. I nazvala je dijete Ikabod, govoreći: “Otišla je slava od Izraela.” Zato što je bio otet Kovčeg Božji i zbog njezina svekra i njezina muža.

22. Zato je rekla: “Otišla je slava od Izraela jer je otet Kovčeg Božji.”