1. Solunjanima 2 SHP

1. Braćo i sestre, vi sami znate da naš boravak kod vas nije bio uzaludan.

2. Kao što znate, u Filipima smo trpjeli i bili vrijeđani, ali uz Božju pomoć hrabro smo vam propovijedali Božju Radosnu vijest, bez obzira na jak otpor.

3. Zaista, ono što propovijedamo ne proizlazi iz zablude ili krivih motiva. Ne pokušavamo nikoga prevariti.

4. Naprotiv, govorimo kao ljudi koje je Bog smatrao dostojnima propovijedanja Radosne vijesti. Ne pokušavamo udovoljiti ljudima, nego Bogu koji preispituje naša srca.

5. Zaista, kao što znate, nismo došli s laskavim riječima niti nam je propovijedanje služilo kao izlika da sakrijemo svoju pohlepu. Bog nam je svjedok u tome!

6. I nismo tražili da nas slave ljudi — niti vi niti itko drugi.

7. A mogli smo to zahtijevati kao Kristovi apostoli. No bili smo blagi među vama, kao majka koja se s ljubavlju brine o svojoj djeci.

8. Prema vama smo osjećali toliku naklonost da smo bili spremni podijeliti s vama, ne samo Božju Radosnu vijest nego i vlastite živote, jer smo vas zavoljeli.

9. Braćo i sestre, prisjetite se našega napora i truda! Radili smo danonoćno da nikome od vas ne budemo na teret dok vam propovijedamo Božju Radosnu vijest.

10. Vi ste nam svjedoci, a i Bog nam je svjedok, da smo prema vama vjernicima nastupili čistih motiva, pravedno i besprijekorno.

11. Prema svakome od vas ponašali smo se poput oca.

12. Hrabrili smo vas, tješili i poticali da živite na način dostojan pripadnosti Bogu koji vas zove u svoje Kraljevstvo i slavu.

13. Također, neprekidno zahvaljujemo Bogu jer ste Božju poruku, koju ste od nas čuli, primili ne kao ljudsku poruku, nego kao onakvu kakva ona doista jest — Božja poruka koja djeluje u vama vjernicima.

14. Vi ste, braćo i sestre, slijedili primjer Božjih crkvi u Isusu Kristu iz Judeje. Trpjeli ste progonstva od svojih zemljaka kao što su i oni od Židova,

15. koji su ubili Isusa Krista i proroke, a i nas protjerali; koji ne udovoljavaju Bogu i suprotstavljaju se svim ljudima,

16. pokušavajući nas spriječiti u propovijedanju nežidovima, da bi se i oni mogli spasiti. Time su prevršili mjeru svojih grijeha i Božji je gnjev konačno pao na njih.

17. Što se nas tiče, braćo i sestre, razdvojeni smo od vas za kratko vrijeme; razdvojeni smo tijelom, ali u mislima smo s vama. Silno smo vas željeli vidjeti i to smo na sve načine nastojali postići.

18. Da, htjeli smo doći k vama. Ja, Pavao, pokušavao sam više puta, ali Sotona nas je spriječio u tome.

19. Uostalom, što je naša nada, naša radost i kruna našeg ponosa pred našim Gospodinom Isusom na dan njegovog dolaska? Niste li to vi?

20. Da, vi ste naša slava i naša radost!