2. Ljetopisa 18 BKJ

1. A Jehošafat je imao obilje bogatstva i časti te se rodbinski povezao s Ahabom.

2. I nakon nekoliko godina sišao je k Ahabu u Samariju. A Ahab je zaklao mnoštvo ovaca i goveda za njega i za narod koji je bio s njim, i nagovarao ga je da uzađe s njim na Ramotgilead.

3. Nato je Ahab, kralj Izraelov, rekao Jehošafatu, kralju Judinu: “Hoćeš li poći sa mnom na Ramotgilead?” A on mu je odgovorio: “Ja sam kao ti, i moj je narod kao tvoj narod; i bit ćemo s tobom u ratu.”

4. Tada je Jehošafat rekao kralju Izraelovom: “Zatraži već danas, molim te, riječ od GOSPODA.”

5. Stoga je kralj Izraelov sakupio proroke, četiri stotine ljudi te im rekao: “Trebamo li poći u boj na Ramotgilead ili da se suzdržim? Nato su oni rekli: “Idi, jer će ga Bog predati kralju u ruke.”

6. No Jehošafat je upitao: “Nema li ovdje još jedan prorok GOSPODNJI da i njega zapitamo?”

7. Tada je kralj Izraelov rekao Jehošafatu: “Ima još jedan čovjek po kome možemo upitati GOSPODA, ali ja ga mrzim jer mi nikada ne prorokuje dobro, nego uvijek zlo. Taj je Mikaja, sin Imlin.” Nato je Jehošafat rekao: “Neka kralj tako ne govori.”

8. Zatim je kralj Izraelov pozvao jednoga od njegovih službenika i rekao: “Dovedi brzo Mikaju, sina Imlina.”

9. A kralj Izraelov i Jehošafat, kralj Judin, sjedili su svaki na svome prijestolju, odjeveni u svoje plašteve; i sjedili su na čistini kod ulaza u Samarijska vrata, a svi proroci prorokovali su pred njima.

10. Tada si je Zedekija, sin Kenaanin, napravio željezne rogove i rekao: “Ovako govori GOSPOD: ‘Njima ćeš bosti Sirijce sve dok ih ne zatreš.’ ”

11. I svi su proroci tako prorokovali govoreći: “Idi na Ramotgilead i uspjet ćeš, jer će ga GOSPOD predati kralju u ruke.”

12. A glasnik koji je pošao pozvati Mikaju progovorio mu je govoreći: “Gle, riječi prorokâ jednoglasno objavljuju dobro kralju. Stoga, molim te, neka i tvoja riječ bude kao riječ jednoga od njih te i ti progovori što je dobro.”

13. Nato je Mikaja rekao: “Tako mi života GOSPODNJEG, baš ono što moj Bog kaže, to ću govoriti.”

14. I kad je došao kralju, kralj ga je upitao: “Mikaja, trebamo li poći na Ramotgilead u boj ili da se suzdržim?” Nato mu je on odgovorio: “Idite i uspjet ćete, i bit će vam predani u ruke.”

15. Onda mu je kralj rekao: “Koliko puta ću te preklinjati da mi ne govoriš ništa drugo nego istinu u ime GOSPODNJE?”

16. Nato je on rekao: “Vidim sav Izrael raspršen po gorama kao ovce koje nemaju pastira. A GOSPOD je rekao: ‘Ovi nemaju gospodara. Neka se stoga svaki čovjek u miru vrati kući svojoj.’ ”

17. Tada je kralj Izraelov rekao Jehošafatu: “Nisam li ti rekao da mi neće htjeti prorokovati dobro nego zlo?”

18. Ponovo je rekao: “Stoga čuj riječ GOSPODNJU; vidio sam GOSPODA gdje sjedi na prijestolju svome, a sva vojska nebeska stajala je s njegove desne strane i s njegove lijeve strane.

19. I GOSPOD je rekao: ‘Tko će namamiti Ahaba, kralja Izraelova, da uzađe i padne u Ramotgileadu?’ I jedan je govorio rekavši ovako, a drugi rekavši onako.

20. Tada je istupio jedan duh i stao pred GOSPODA te rekao: ‘Ja ću ga namamiti.’ Nato ga je GOSPOD upitao: ‘Kako?’

21. A on je odgovorio: ‘Izaći ću i biti lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.’ Tada je GOSPOD rekao: ‘Namamit ćeš ga, te i nadvladati. Izađi i učini baš tako.’

22. Stoga sada, evo, GOSPOD je stavio lažljiv duh u usta tih tvojih proroka i izgovorio je GOSPOD zlo protiv tebe.”

23. Tada se Zedekija, sin Kenaanin, približio te udario Mikaju po obrazu i rekao: “Kojim putem je Duh GOSPODNJI otišao od mene da bi govorio tebi?”

24. A Mikaja je rekao: “Evo, vidjet ćeš onoga dana kada ćeš ulaziti u unutarnje odaje da se sakriješ.”

25. Tada je kralj Izraelov rekao: “Uhvatite Mikaju i odvedite ga natrag k Amonu, gradskom upravitelju, i k Joašu, kraljevom sinu.

26. Zatim recite: “Ovako govori kralj: ‘Bacite ovoga u tamnicu i hranite ga kruhom oskudnim i vodom oskudnom sve dok se ne vratim u miru.’ ”

27. Nato je Mikaja rekao: “Ako se zaista vratiš u miru, tada GOSPOD nije govorio po meni.” Zatim je rekao: “Čujte, svi vi narodi!”

28. Tako su kralj Izraelov i Jehošafat, kralj Judin, uzašli na Ramotgilead.

29. Zatim je kralj Izraelov rekao Jehošafatu: “Ja ću se prerušiti i ići u boj, no ti odjeni svoje plašteve.” Tako se kralj Izraelov prerušio i otišli su u boj.

30. A sirijski kralj zapovjedio je zapovjednicima bojnih kola koji su bili s njim govoreći: “Ne borite se ni s malim ni s velikim, nego samo s kraljem Izraelovim.”

31. I dogodilo se, da kad su zapovjednici bojnih kola ugledali Jehošafata, da su oni rekli: “To je kralj Izraelov.” Stoga su ga opkolili da bi zametnuli borbu. No Jehošafat je zavapio i GOSPOD mu je pomogao; i Bog ih je potaknuo da odstupe od njega.

32. Jer se dogodilo, kad su zapovjednici bojnih kola shvatili da to nije kralj Izraelov, da su se odvratili od toga da ga progone.

33. A neki je čovjek nasumce odapeo luk i ustrijelio kralja Izraelova između spojeva njegova oklopa. Stoga je kralj rekao svom vozaču bojnih kola: “Okreni ruku svoju da me izvedeš od vojske jer sam ranjen.”

34. I boj se toga dana rasplamsao, ali je kralj Izraelov ostao uspravan na svojim bojnim kolima naspram Sirijcima sve do večeri. I za vrijeme zalaska sunca je umro.