2. Ljetopisa 19 SHP

1. Judejski kralj Jošafat vratio se siguran u svoju palaču u Jeruzalemu.

2. No presreo ga je vidjelac Jehu, Hananijev sin. Rekao je kralju Jošafatu: »Zašto pomažeš grešnicima? Zašto voliš one koji mrze BOGA? Zbog toga je BOG ljut na tebe.

3. No ipak ima nešto dobro kod tebe. Uklonio si iz zemlje kipove božice Ašere i svim svojim srcem slijediš BOGA.«

4. Jošafat je živio u Jeruzalemu, ali je odlazio i među ljude u krajevima od Beer Šebe do Efrajimovog gorja. Vraćao ih je BOGU kojeg su štovali njihovi preci.

5. U zemlji je imenovao suce, i to u svakom utvrđenom gradu u Judi.

6. Govorio im je: »Prosuđujte pažljivo jer ne sudite za ljude, već za BOGA. On s vama donosi presudu.

7. Imajte strahopoštovanja prema BOGU. Sudite promišljeno jer s našim BOGOM nema iskrivljavanja pravde, pristranosti ili podmićivanja.«

8. Jošafat je nadalje u Jeruzalemu imenovao pojedine Levite, svećenike i poglavare izraelskih obitelji da prosuđuju u BOŽJE ime i rješavaju sporove. Oni su živjeli i radili u Jeruzalemu.

9. Zapovjedio im je: »Radite u strahopoštovanju prema BOGU, u potpunoj vjernosti i predanosti.

10. Vaša braća, koja žive u gradovima, iznosit će pred vas svoje slučajeve. Bilo da je riječ o ubojstvu ili nekom drugom prekršaju Zakona i zapovijedi, pravila i odredbi — vaša je dužnost upozoravati ih da ne griješe protiv BOGA. Tako vas i vašu braću neće zadesiti BOŽJA srdžba. Radite tako i nećete pogriješiti.

11. Vrhovni vam je svećenik Amarija nadređen u svim poslovima koji se tiču BOGA. Zebadija, Išmaelov sin, poglavar Judinog plemena, nadređen vam je u svim poslovima koji se tiču kralja. Leviti će vam služiti kao pisari. Budite hrabri u izvršavanju ovih uputa! Neka je BOG s onima koji čine dobro!«