2. Ljetopisa 24 SHP

1. Joaš je imao sedam godina kad je postao kralj. Vladao je u Jeruzalemu četrdeset godina. Majka mu se zvala Sibija i bila je iz Beer Šebe.

2. Postupao je ispravno pred BOGOM sve dok je svećenik Jojada bio živ.

3. Jojada mu je izabrao dvije žene, a Joaš je s njima dobio sinove i kćeri.

4. Nešto kasnije, Joaš je odlučio obnoviti BOŽJI Hram.

5. Okupio je svećenike i Levite te im rekao: »Idite po judejskim gradovima i sakupite novac koji svi Izraelci daju redovno iz godine u godinu. Iskoristite ga za popravak BOŽJEGA Hrama. Požurite!« No Leviti nisu žurili.

6. Kralj je pozvao vrhovnog svećenika Jojadu i upitao ga: »Zašto nisi tražio od Levita da donose prilog iz Jude i Jeruzalema? Pa još je Božji sluga Mojsije odredio izraelskoj zajednici da prikuplja novac za Šator saveza.«

7. U prošlosti su sinovi zle Atalije provalili u Božji Hram. Svete predmete iz BOŽJEGA Hrama koristili su za štovanje Baala.

8. Stoga, kralj je zapovjedio da se napravi jedan sanduk koji su postavili s vanjske strane ulaza u BOŽJI Hram.

9. U Judi i Jeruzalemu objavljeno je da se treba donositi prilog BOGU, kao što je još Božji sluga Mojsije odredio Izraelcima u pustinji.

10. Svi su službenici i cijeli narod radosno donosili i punili sanduk novcem, sve dok ga nisu napunili.

11. Kad bi Leviti vidjeli da je pun, nosili su sanduk kraljevom službeniku. Tada bi došli kraljev pisar i službenik vrhovnog svećenika. Ispraznili bi sanduk i vratili ga na njegovo mjesto. Tako su činili dan za danom i prikupili mnogo novca.

12. Kralj i Jojada davali su novac izvođačima radova na BOŽJEM Hramu. Oni su unajmljivali klesare i stolare te radnike vične radu sa željezom i broncom, koji su obnavljali BOŽJI Hram.

13. Ljudi su vrijedno radili i radovi su brzo napredovali. Obnovili su i ojačali Božji Hram.

14. Kad su završili, preostali su novac donijeli kralju i Jojadi, a tim su se novcem napravili predmeti za službu u BOŽJEM Hramu. Napravljene su posude za prinos tamjana i predmeti od srebra i zlata. Sve dok je Jojada bio živ, redovno su se u BOŽJEM Hramu prinosile žrtve paljenice.

15. No Jojada je ostario i umro u dubokoj starosti od sto i trideset godina.

16. Sahranili su ga među kraljevima, u Davidovom gradu, zbog svega dobrog što je učinio za Izrael, za Boga i za Hram.

17. Nakon Jojadine smrti, judejski su poglavari došli i poklonili se kralju, a on ih je saslušao.

18. Svi su oni zapostavili Hram BOGA svojih predaka. Klanjali su se kipovima božice Ašere i drugim idolima. Zbog njihova grijeha, Bog je bio bijesan na narod Jude i Jeruzalema.

19. Slao je među njih proroke da ih opominju i da ih vrate BOGU, no narod nije htio slušati.

20. Tada je Božji Duh ispunio Zahariju, sina svećenika Jojade. Stao je pred narod i rekao: »Bog vam poručuje: ‘Zašto kršite BOŽJE zapovijedi? Tako nećete napredovati. Zapostavili ste BOGA pa je on zapostavio vas.’«

21. No ljudi su se urotili protiv Zaharije. Na kraljevu su ga zapovijed kamenovali u dvorištu BOŽJEGA Hrama.

22. Kralj Joaš nije se sjećao dobrote Zaharijinog oca Jojade, već je dao ubiti njegovog sina. Zaharija je umirući rekao: »Neka BOG vidi i neka se osveti.«

23. Već krajem godine Joaša je napala aramejska vojska. Došli su u Judu i Jeruzalem. Pobili su sve vođe naroda. Uzeli su velik plijen i otpremili ga kralju u Damask.

24. Iako je aramejska vojska došla s vrlo malo ljudi, BOG im je omogućio pobjedu nad puno većom vojskom koja je zapostavila BOGA svojih predaka. Tako su Aramejci izvršili kaznu nad Joašom.

25. Kad se vojska povukla, Joaš je ostao teško ranjen. Njegovi su se službenici urotili protiv njega zbog ubojstva sina svećenika Jojade. Pogubili su ga na njegovom krevetu. Tako je Joaš umro. Sahranjen je u Davidovom gradu, ali ne u kraljevskim grobnicama.

26. Službenici, koji su se urotili protiv njega, bili su Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jehozabad, sin Moapke Šimrite.

27. Izvještaji o njegovim sinovima, mnoga proroštva protiv njega, kao i izvještaj o obnovi Božjega Hrama, upisani su u kraljevske spise. Joašev je sin Amasija postao sljedeći kralj.