2. Ljetopisa 26 BKJ

1. Tada je sav narod Judin uzeo Uziju, koji je bio šesnaest godina star, te ga zakraljio umjesto njegovog oca Amazije.

2. On je sagradio Elot i povratio ga Judi, nakon što je kralj usnuo s očevima svojim.

3. Uzija je bio šesnaest godina star kad je počeo kraljevati i kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. I majci njegovoj ime je bilo Jekolija; bila je iz Jeruzalema.

4. I on je činio ono što je bilo ispravno u očima GOSPODNJIM, prema svemu što je činio i njegov otac Amazija.

5. I tražio je Boga u dane Zaharije, koji je razumio viđenja od Boga; i tako dugo dok je tražio GOSPODA, Bog mu je dao uspjeha.

6. Zatim je izašao i zaratio protiv Filistejaca; i srušio je zidine Gata i zidine Jabnea i zidine Ašdoda, i sagradio gradove oko Ašdoda i među Filistejcima.

7. I Bog mu je pomagao protiv Filistejaca i protiv Arapa koji su živjeli u Gurbaalu, i protiv Mehunimaca.

8. A Amonci su davali darove Uziji i njegovo se ime pronijelo sve do ulaza u Egipat, jer se neizmjerno osilio.

9. Nadalje je Uzija sagradio i kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata i kod Dolinskih vrata i na uglu zida, i utvrdio ih.

10. Također je sagradio i kule u pustinji i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u nizini i u ravnicama; isto tako imao je i ratare i vinogradare u gorama i na Karmelu, jer je volio ratarstvo.

11. Nadalje Uzija je imao i vojsku boraca koji su izlazili u boj po četama, prema broju izračunanom po ruci pisara Jeiela i nadglednika Maaseje, pod rukom Hananije, jednog od kraljevih zapovjednika.

12. Svih poglavara očinskih domova na broj bilo je dvije tisuće i šest stotina, silnih junaka.

13. I pod rukom njihovom bila je jedna vojska od tri stotine sedam tisuća i pet stotina onih koji su ratovali silnom snagom da pomogne kralju protiv neprijatelja.

14. I Uzija je pripremio za njih za svu vojsku, štitove i koplja i kacige i oklope i lukove i praćke za izbacivanje kamenova.

15. Onda je načinio u Jeruzalemu sprave, izume vještih ljudi, da budu na kulama i nad bedemima, da izbacuju strijele i velike kamenove. I njegovo se ime razglasilo nadaleko, jer mu je bilo čudesno pomagano dok nije ojačao.

16. Ali kad je ojačao, srce mu se uznijelo do propasti jer je prestupio protiv GOSPODA, Boga svojega, te je ušao u Hram GOSPODNJI da bi palio kâd na kadionom žrtveniku.

17. I za njim je ušao svećenik Azarija i s njim osamdeset svećenika GOSPODNJIH koji su bili hrabri ljudi.

18. Tada su se oni usprotivili kralju Uziji te mu rekli: “Ne pripada tebi, Uzija, da pališ kâd GOSPODU, nego svećenicima, sinovima Aronovim, koji su posvećeni da pale kâd. Izađi iz Svetišta, jer si pogriješio; i to ti nije na čast pred GOSPODOM, Bogom.”

19. Nato se Uzija razgnjevio; a u ruci je imao kadionik da pali kâd. I dok se gnjevio na svećenike, guba mu je čak izrasla na čelu pred svećenicima u Domu GOSPODNJEM, pored kadionog žrtvenika.

20. Zatim je na njega pogledao Azarija, poglavar svećenički, i svi svećenici, i gle: on je imao gubu na čelu svome. I otjerali su ga odande; da i on sâm je požurio izaći, zato što ga je GOSPOD udario.

21. I kralj Uzija bio je gubavac sve do dana svoje smrti; i stanovao je u odvojenoj kući, pošto je bio gubavac; jer je bio odstranjen od Doma GOSPODNJEG. A njegov sin Jotam bio je nad kraljevim dvorom te sudio narodu zemlje.

22. A ostala djela Uzijina, prva i posljednja, zapisao je prorok Izaija, sin Amozov.

23. Tako je Uzija usnuo s očevima svojim te su ga pokopali kod očeva njegovih na pogrebnom polju koje je pripadalo kraljevima; jer su rekli: “On je gubavac.” I Jotam sin njegov zakraljio se umjesto njega.