2. Ljetopisa 28 SHP
1. Ahaz je imao dvadeset godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao šesnaest godina. Nije postupao ispravno pred BOGOM, za razliku od svoga pretka Davida,
2. nego je postupao poput izraelskih kraljeva. Dao je napraviti metalne kipove za štovanje Baala.
3. Palio je tamjan u dolini Ben Hinom i spaljivao svoje sinove u vatri, prinoseći ih kao žrtve. Slijedio je odvratne običaje naroda koje je BOG protjerao pred Izraelcima.
4. Prinosio je žrtve i palio tamjan na uzvisinama, na vrhovima brda i pod svakim zelenim drvetom.
5. Zato ga je njegov BOG predao u ruke aramejskoga kralja. Aramejci su ga porazili, zarobili mnogo njegovih ljudi i odveli ih u Damask. Bog ga je predao i u ruke izraelskoga kralja koji ga je porazio strašnim pokoljem.
6. Pekah, Remalijin sin, ubio je u jednome danu 120.000 vrsnih judejskih ratnika koji su bili zapostavili BOGA svojih predaka.
7. Zikri, ratnik iz Efrajimovog plemena, ubio je kraljevog sina Maaseju, upravitelja palače Azrikama i Elkanu koji je bio prvi do kralja.
8. Izraelci su od svojih sunarodnjaka zarobili 200.000 žena, sinova i kćeri. Oteli su im velik plijen i odnijeli ga u Samariju.
9. No ondje je bio BOŽJI prorok po imenu Oded. Izašao je pred vojsku koja se vraćala u Samariju i rekao im: »BOG je vaših predaka bio ljut na Judejce i predao ih je vama. No sada je ljut na vas jer je vidio kako ste ih okrutno poubijali.
10. I još namjeravate podložiti ljude iz Jude i Jeruzalema sebi za robove i ropkinje. Pa niste li i vi sami puni grijeha pred svojim BOGOM?
11. Poslušajte me i vratite svoju braću koju ste zarobili. Jer, BOG se strašno ljuti na vas.«
12. Tada su neki od poglavara, potomaka Efrajima, stali pred one koji su se vraćali iz rata. Bili su to Azarija — Johananov sin, Berekija — Mešilemotov sin, Jehizkija — Šalumov sin i Amasa — Hadlajev sin.
13. Govorili su: »Ne smijete ovamo dovoditi zarobljenike jer ćete nam navaliti još veći grijeh protiv BOGA. Još ćete dodati na našu krivnju, a BOG se već strašno ljuti na Izrael.«
14. I tako su vojnici predali zarobljenike i plijen zapovjednicima i okupljenom narodu.
15. Poimence prozvani ljudi — Azarija, Berekija, Jehizkija i Amasa — ustali su i preuzeli zarobljenike. Sve one, koji su bili goli, odjenuli su u odjeću koju je zaplijenila izraelska vojska. Dali su im sandale, nahranili ih, napojili i namazali im rane uljem. One iznemogle posjeli su na magarce i sve ih odveli natrag k njihovim sunarodnjacima u Jerihon, Grad Palmi. Potom su se vratili u Samariju.
16. U isto je vrijeme kralj Ahaz poslao poziv upomoć kralju Asirije.
17. Edomci su, naime, ponovo bili napali, upali u Judu i odveli zarobljenike.
18. Filistejci su pak napali judejske gradove u zapadnim nizinama i na jugu zemlje. Zauzeli su gradove Bet Šemeš, Ajalon, Gederot, Soko, Timnu i Gimzo, s okolnim selima. Ondje su se i nastanili.
19. BOG je ponizio Judu zbog judejskoga kralja Ahaza koji je dopuštao grijeh u Judi i bio vrlo nevjeran BOGU.
20. Asirski kralj Tiglat Pileser došao je i donio Ahazu samo nevolje umjesto da mu pruži pomoć.
21. Ahaz je uzimao dragocjenosti iz BOŽJEGA Hrama, iz kraljevske palače i od velikaša. Davao ih je asirskom kralju, ali to mu nije pomoglo.
22. U vrijeme nevolje kralj Ahaz je postao još nevjerniji BOGU.
23. Prinosio je žrtve bogovima Damaska koji su ga porazili. Mislio je: »Bogovi aramejskih kraljeva pomažu Aramejcima. Prinosit ću im žrtve da i meni pomognu.« No oni su bili razlog njegove propasti i propasti cijelog Izraela.
24. Ahaz je sakupio posuđe iz Hrama i porazbijao ga. Zatvorio je vrata BOŽJEGA Hrama, a sebi je podigao žrtvenike na svakom uglu u Jeruzalemu.
25. U svakome je judejskom gradu podigao poganska svetišta u kojima se prinosio tamjan drugim bogovima. Razljutio je BOGA svojih predaka.
26. Ostali događaji i njegovi postupci, od prvog do posljednjega, zabilježeni su u knjizi Povijest kraljeva Jude i Izraela.
27. Kad je Ahaz umro, sahranjen je u gradu Jeruzalemu, ali ne u grobnicama izraelskih kraljeva. Njegov je sin Ezekija postao sljedeći kralj.