2. Ljetopisa 30 BKJ
1. Zatim je Ezekija poručio svemu Izraelu i Judi te je također napisao i pisma za Efrajima i Manašea da trebaju doći u Dom GOSPODNJI u Jeruzalem svetkovati Pashu GOSPODU, Bogu Izraelovu.
2. Jer su se kralj i knezovi i sva zajednica posavjetovali u Jeruzalemu da svetkuju Pashu drugoga mjeseca.
3. Jer u ono vrijeme nisu je mogli svetkovati zato što nije bilo dovoljno svećenika koji su se posvetili niti se narod sakupio u Jeruzalemu.
4. I to je bilo drago kralju i svoj zajednici.
5. Tako su donijeli proglas da se objavi po svemu Izraelu, od Beeršebe sve do Dana, da trebaju doći u Jeruzalem svetkovati Pashu GOSPODU, Bogu Izraelovu, jer to nisu činili već duže vrijeme na način kako je to bilo propisano.
6. Tako su dostavljači otišli s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi, u skladu s kraljevom zapovijedi, govoreći: “Sinovi Izraelovi, vratite se GOSPODU, Bogu Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu, i on će se vratiti k ostatku vas koji ste umakli iz ruku kraljeva asirskih.
7. A vi ne budite kao očevi vaši i braća vaša, koji su prestupali protiv GOSPODA, Boga očeva svojih, koji ih je stoga predao pustoši, kao što i sami vidite.
8. Sada ne budite tvrdokorni kao što su bili očevi vaši, nego se pokorite GOSPODU te dođite u Svetište njegovo, koje je on posvetio zauvijek, i služite GOSPODU, Bogu svome da bi se od vas odvratila žestina gnjeva njegova.
9. Jer ako se vi vratite GOSPODU, vaša braća i sinovi vaši naći će samilost pred onima koji ih vode u sužanjstvo tako da će se vratiti u ovu zemlju; jer je GOSPOD, Bog vaš, milostiv i milosrdan, i neće okrenuti lice svoje od vas ako se vratite k njemu.”
10. Tako su dostavljači prolazili od grada do grada po zemlji Efrajimovoj i Manašeovoj sve do Zebuluna, ali su im se podsmjehivali i izrugivali ih.
11. Unatoč tome neki su se iz Ašera i Manašea i Zebuluna ponizili te došli u Jeruzalem.
12. Također je i u Judi bila ruka Božja da im podari jedno srce da izvrše zapovijed kralja i knezova, po riječi GOSPODNJOJ.
13. I sakupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda, da svetkuju Svetkovinu beskvasnih kruhova drugoga mjeseca, jako velika zajednica.
14. Tada su ustali i maknuli žrtvenike koji su bili u Jeruzalemu, a maknuli su i sve kadione žrtvenike te ih pobacali u potok Kidron.
15. Zatim su zaklali Pashu, četrnaestoga dana drugoga mjeseca. A svećenici i Leviti su se posramili te su se posvetili i donijeli žrtve paljenice u Dom GOSPODNJI.
16. I stali su na svoje mjesto po svom običaju, prema Zakonu Mojsija, čovjeka Božjega; svećenici su škropili krvlju koju su primili iz ruke Levita.
17. Jer je u zajednici bilo mnogo onih koji se nisu posvetili, stoga su Leviti bili zaduženi za klanje pashi za svakoga koji nije bio čist, da bi ih posvetili GOSPODU.
18. Jer mnoštvo naroda, i to mnogi iz Efrajima i Manašea, Isakara i Zebuluna, nisu se očistili, nego su jeli pashu drukčije nego je propisano. Ali se Ezekija pomolio za njih govoreći: “Dobri GOSPODE oprosti svakome
19. koji priprema srce svoje da bi tražio Boga, GOSPODA, Boga očeva svojih, makar nije očišćen prema načinu očišćenja u Svetištu.”
20. I GOSPOD je uslišao Ezekiju i iscijelio narod.
21. I sinovi Izraelovi koji su se našli u Jeruzalemu svetkovali su Svetkovinu beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem; a Leviti i svećenici hvalili su GOSPODA iz dana u dan, pjevajući GOSPODU uz glasna glazbala.
22. Zatim je Ezekija ugodno govorio svim Levitima koji su poučavali dobro znanje o GOSPODU. I jeli su tijekom svetkovine sedam dana, prinoseći žrtve pomirnice i priznavajući GOSPODA, Boga očeva svojih.
23. Onda se sva zajednica savjetovala da svetkuje i drugih sedam dana; tako su veselo svetkovali i drugih sedam dana.
24. Jer je Ezekija, kralj Judin, podario je zajednici tisuću junaca i sedam tisuća ovaca, a knezovi su podarili zajednici tisuću junaca i deset tisuća ovaca; i posvetilo se jako mnogo svećenika.
25. I sva se zajednica Judina radovala, sa svećenicima i Levitima, i sva zajednica koja je došla iz Izraela i tuđinci koji su došli iz zemlje Izraelove te oni koji su živjeli u Judi.
26. Tako je bila velika radost u Jeruzalemu, jer od vremena Salomona, sina Davidova, kralja Izraelova, nije bilo takvo što u Jeruzalemu.
27. Tada su ustali Leviti svećenici i blagoslovili narod; i glas njihov bio je uslišan, i molitva njihova došla je do njegova svetog prebivališta, baš do neba.