2. Ljetopisa 33 SHP
1. Manaše je imao dvanaest godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao pedeset i pet godina.
2. Činio je zlo pred BOGOM, povodeći se za odvratnim običajima naroda koje je BOG protjerao pred Izraelcima.
3. Obnovio je poganska svetišta koja je bio porušio njegov otac Ezekija. Izgradio je žrtvenike bogovima baalima i dao načiniti likove božice Ašere. Klanjao se svim sazviježđima i štovao ih.
4. Podigao je poganske žrtvenike u BOŽJEM Hramu, za koji je BOG rekao: »U Jeruzalemu će zauvijek biti moje ime.«
5. U oba dvorišta BOŽJEGA Hrama napravio je žrtvenike svim sazviježđima.
6. Spalio je svoje sinove u vatri kao žrtve u dolini Ben Hinom. Bavio se proricanjem budućnosti i gatanjem, savjetovao se s prizivačima duhova i vračevima. Činio je mnogo zla pred BOGOM i tako izazivao njegov bijes.
7. Dao je napraviti kip idola i postaviti ga u Božji Hram, za koji je Bog rekao Davidu i njegovom sinu Salomonu: »U ovaj Hram i u Jeruzalem, koji sam odabrao između svih Izraelovih plemena, stavit ću svoje ime zauvijek.
8. Više neću iseljavati Izraelce iz zemlje koju sam dao njihovim precima. Samo neka pažljivo izvršavaju sve što sam im zapovjedio — sve zakone, uredbe i pravila koje sam dao preko Mojsija.«
9. Manaše je zaveo stanovnike Jude i Jeruzalema da učine više zla od naroda koje je BOG bio uništio pred Izraelcima.
10. BOG je govorio Manašeu i njegovom narodu, ali oni nisu obraćali pažnju.
11. Stoga, BOG je na njih doveo zapovjednike vojske asirskoga kralja koji su zarobili Manašea. Uhvatili su ga kukama, vezali metalnim okovima i odveli u Babilon.
12. U svojoj se nevolji pomolio svome BOGU. Duboko se ponizio pred Bogom svojih predaka.
13. Molio je i Bog je čuo njegovo preklinjanje. Vratio ga je u Jeruzalem, u njegovo kraljevstvo. Tada je Manaše spoznao da je BOG pravi Bog.
14. Poslije je Manaše dao obnoviti vanjski zid Davidova grada, na zapadnoj strani prema dolini rječice Gihon, sve do Ribljih vrata i oko brda Ofel. Dao je povećati visinu zida. Također, u svim je utvrđenim gradovima Jude postavio vojne zapovjednike.
15. Uklonio je idole stranih bogova, kao i kip idola iz BOŽJEGA Hrama. Uklonio je i sve žrtvenike koje je dao podići na hramskom brdu i u Jeruzalemu. Sve ih je pobacao izvan grada.
16. Obnovio je žrtvenik BOGU i na njemu prinosio žrtve slavljenice i zahvalnice. Zapovjedio je Judejcima da služe Izraelovom BOGU.
17. Narod je i dalje prinosio žrtve na uzvisinama, ali samo svome BOGU.
18. Ostalo o Manašeu, njegova molitva Bogu i riječi vidioca, koji su mu govorili u ime Izraelovog BOGA, sačuvano je u zapisima o kraljevima Izraela.
19. Njegova molitva i kako ga je Bog čuo, svi njegovi grijesi i nevjere, sve o mjestima gdje je gradio poganska svetišta i postavljao kipove božice Ašere i idole prije nego što se pokajao, sve je zabilježeno u zapisima vidioca.
20. Kad je Manaše umro, sahranili su ga u njegovoj palači. Njegov je sin Amon postao sljedeći kralj.
21. Amon je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao dvije godine.
22. Činio je zlo pred BOGOM, kao i njegov otac Manaše. Prinosio je žrtve i štovao idole koje je dao načiniti njegov otac Manaše.
23. Nije se ponizio pred BOGOM, kao njegov otac, nego je još i uvećao svoju krivnju.
24. Njegovi su se sluge urotili protiv njega i ubili ga u njegovome vlastitom domu.
25. No narod je pobio sve urotnike protiv kralja Amona i postavio njegovog sina Jošiju za kralja.