2. Ljetopisa 34 BKJ

1. Jošija je bio osam godina star kad je počeo kraljevati i kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu.

2. I on je činio ono što je bilo ispravno u očima GOSPODNJIM i hodio putevima svoga oca Davida te nije skretao ni desno ni lijevo.

3. Jer osme godine svojega kraljevanja, dok je on još bio mlad, počeo je tražiti Boga Davida, oca svojega; a dvanaeste godine počeo je čistiti Judu i Jeruzalem od uzvišica i gajeva i izrezbarenih likova i lijevanih kipova.

4. I porušili su žrtvenike Baalima u njegovoj nazočnosti; a kipove koji su bili visoko gore iznad njih, on je sasjekao. Zatim je i gajeve i izrezbarene likove i lijevane kipove razbio te ih smrvio i prosuo po grobovima onih koji su im žrtvovali.

5. Zatim je spalio kosti svećenikâ na njihovim žrtvenicima pa je očistio Judu i Jeruzalem.

6. I tako je učinio i po gradovima Manašeovim i Efrajimovim i Šimunovim, te sve do Naftalija, koristeći njihove pijuke unaokolo,

7. i kad je porušio žrtvenike i gajeve, te smrvio u prah izrezbarene likove, i isjekao sve idole po svoj zemlji Izraelovoj, vratio se u Jeruzalem.

8. A osamnaeste godine svoga kraljevanja, kad je očistio zemlju i dom, poslao je Šafana, sina Azalijina, i Maaseju, gradskog upravitelja, i Joaha, sina Joahazova, zapisničara, da poprave Dom GOSPODA, Boga njegova.

9. I kad su oni došli k velikom svećeniku Hilkiji, predali su novac koji je bio donesen u Dom Božji, što su ga skupili Leviti koji su čuvali vrata, iz ruke Manašea i Efrajima i od svega ostatka Izraelova i od sveg Jude i Benjamina. Zatim su se vratili u Jeruzalem.

10. I odložili su ga na ruke radnika koji su bili nadglednici nad Domom GOSPODNJIM, a oni su ga dali radnicima koji su radili u Domu GOSPODNJEM, da obnove i poprave Dom.

11. Čak su ga dali i majstorima i graditeljima da kupe klesani kamen i drvo za spojnice, te za pod kuća koje su kraljevi Judini uništili.

12. I ti ljudi su vjerno obavljali posao. A njihovi nadglednici bili su Jahat i Obadija, Leviti od sinova Merarijevih, te Zaharija i Mešulam, od sinova Kohatovaca, da sve to ide, i ostali Leviti, svi koji su bili vješti s glazbalima.

13. Isto tako oni su bili i nad nosačima, a bili su i nadglednici svima koji su obavljali posao u bilo kojoj službi; a od Levita bilo je pisara i službenika i vratara.

14. I kad su iznosili novac koji je bio donesen u Dom GOSPODNJI, svećenik Hilkija našao je Knjigu Zakona GOSPODNJEGA, predanog po Mojsiju.

15. Tada je Hilkija progovorio i rekao pisaru Šafanu: “Našao sam Knjigu Zakona u Domu GOSPODNJEM.” Zatim je Hilkija predao knjigu Šafanu.

16. A Šafan je knjigu odnio kralju, te je kralju prenio riječ, govoreći: “Sve što je bilo povjereno slugama tvojim, oni to i rade.

17. I sakupili su novce što su se našli u Domu GOSPODNJEM i predali ih u ruke nadglednika i u ruke radnika.”

18. Tada je pisar Šafan rekao kralju govoreći: “Svećenik Hilkija dao mi je jednu knjigu.” I Šafan ju je počeo čitati pred kraljem.

19. I dogodilo se, kad je kralj čuo riječi Zakona, da je razderao svoju odjeću.

20. Nato je kralj zapovjedio Hilkiji i Ahikamu, sinu Šafanovu, i Abdonu, sinu Mikinu, i pisaru Šafanu i Asaji, slugi kraljevom, govoreći:

21. “Idite, zatražite savjet od GOSPODA za mene i za one koji su ostali u Izraelu i Judi u svezi riječi ove knjige što je nađena; jer je velik gnjev GOSPODNJI koji se na nas izlio zato što očevi naši nisu držali riječ GOSPODNJU, da izvršavaju sve što je zapisano u ovoj knjizi.”

22. Zatim su Hilkija i oni koje je kralj odredio otišli k proročici Huldi, ženi Šaluma, sina Tikvata, sina Hasrina, čuvara odjeće (a ona je živjela u Jeruzalemu, u učilištu) te su s njom razgovarali o tome.

23. A ona im je odgovorila: “Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ‘Recite čovjeku koji vas je poslao k meni:

24. Ovako govori GOSPOD: Evo, svalit ću zlo na ovo mjesto i na stanovnike njegove, i to sva prokletstva što su zapisana u knjizi koju su pročitali pred kraljem Judinim.

25. Zato što su me napustili i palili kâd drugim bogovima da bi me izazvali na srdžbu svim djelima ruku svojih, stoga će se moj gnjev izliti na ovo mjesto i neće se ugasiti.

26. A kralju Judinu, koji vas je poslao da zatražite savjet od GOSPODA, njemu recite ovako: ‘Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov, u svezi riječi koje si čuo,

27. zato što ti je srce omekšalo i zato što si se ponizio pred Bogom kad si čuo njegove riječi protiv ovoga mjesta i protiv stanovnika njegovih, i ponizio si se preda mnom i razderao svoju odjeću te zaplakao preda mnom; zato sam te ja i uslišao, govori GOSPOD.

28. Evo, pridružit ću te očevima tvojim i ti ćeš se u miru pridružiti grobu svome, niti ćeš očima svojim gledati sve zlo koje ću ja svaliti na ovo mjesto i na stanovnike njegove.’ ” Tako su oni tu riječ odnijeli kralju.

29. Nato je kralj poslao glasnike da se sakupe sve starješine Jude i Jeruzalema.

30. I uzašao je kralj u Dom GOSPODNJI, i svi ljudi iz Jude i stanovnici Jeruzalema, i svećenici i Leviti i sav narod, i veliko i malo. Zatim im je on na uši pročitao sve riječi Knjige saveza što je bila nađena u Domu GOSPODNJEM.

31. Tada je kralj stao na svoje mjesto i sklopio savez pred GOSPODOM da će hoditi za GOSPODOM i držati zapovijedi njegove i svjedočanstva njegova i odredbe njegove svim srcem svojim i svom dušom svojom, da izvrši riječi ovoga saveza što su zapisane u ovoj knjizi.

32. I učinio je da svi koji su se našli u Jeruzalemu i Benjaminu pristupe k tome. I stanovnici Jeruzalema činili su u skladu sa Božjim savezom, Boga očeva svojih.

33. A Jošija je uklonio sve gnjusobe iz svih zemalja što su pripadale sinovima Izraelovim te je naveo sve koji su se nalazili u Izraelu da služe, i to da služe GOSPODU, Bogu svome. I u sve dane svoje nisu odstupili od toga da slijede GOSPODA, Boga očeva svojih.