2. Ljetopisa 35 SHP
1. Jošija je potom u Jeruzalemu proslavio Pashu u čast BOGA. Pashalno janje klalo se četrnaestog dana u prvome mjesecu.
2. Kralj je svećenicima odredio njihove dužnosti i ohrabrio ih za službu u BOŽJEM Hramu.
3. Levitima, koji su poučavali Izraelce i bili posvećeni za službu BOGU, rekao je: »Stavite sveti Kovčeg u Hram koji je sagradio Salomon, sin izraelskoga kralja Davida. Ne trebate ga više prenositi na svojim ramenima. Sad služite svome BOGU i njegovom narodu Izraelu.
4. Pripremite se za službu u Hramu, prema svojim obiteljima i skupinama. Postupajte prema uputama izraelskoga kralja Davida i njegovog sina Salomona.
5. Zauzmite svoja sveta mjesta s Levitima, tako da možete pomagati ljudima iz svakog plemena svog naroda.
6. Zakoljite pashalno janje i posvetite se. Pripremite ga za svoje sunarodnjake. Postupajte u skladu s riječju koju je BOG dao preko Mojsija.«
7. Jošija je od vlastitih stada za Pashu osigurao 30.000 janjaca i koza za pashalne žrtve te 3.000 junaca za narod.
8. I njegovi su službenici dali svoje dragovoljne priloge za narod, za svećenike i Levite. Hramski službenici Hilkija, Zaharija i Jehiel dali su svećenicima 2.600 janjaca i koza te 300 junaca za pashalne žrtve.
9. Konanija, njegova braća Šemaja i Natanael te levitski poglavari Hašabija, Jeiel i Jozabad dali su za Levite 5.000 janjaca i koza te 500 junaca za pashalne žrtve.
10. Kad je sve bilo spremno za pashalnu službu, svećenici i Leviti, raspoređeni prema skupinama, zauzeli su svoja mjesta, u skladu s kraljevom zapovijedi.
11. Zaklali su pashalno janje. Leviti su derali kožu žrtvenih životinja i dodavali krv svećenicima, koji su njome škropili žrtvenik.
12. Odvojili su životinje namijenjene da budu žrtve paljenice za različita plemena. Prinosili su ih BOGU na način kako propisuje Mojsijev zakon. Jednako su postupali i s juncima.
13. Leviti su pekli pashalne žrtve na vatri, u skladu s propisima. Svete su darove kuhali u loncima, kotlovima i zdjelama te ih užurbano dijelili cijelom narodu.
14. Poslije su Leviti spremili obrok za sebe i za svećenike, Aronove potomke, koji su sve do noći bili zaposleni oko spaljivanja žrtava paljenica i njihovog loja. Stoga, Leviti su preuzeli spremanje obroka za sebe i svećenike.
15. Pjevači Leviti, Asafovi potomci, zauzeli su mjesta koja su im još bili odredili David, Asaf, Heman i kraljev prorok Jedutun. Čuvari vrata bili su na svakim vratima i nisu morali prekidati svoju službu jer su njihova braća Leviti sve pripremili za njih, za proslavu Pashe.
16. Tako je tog dana izvršena sva BOŽJA služba, kao što je zapovjedio kralj Jošija. Svetkovana je Pasha i prinesene su žrtve paljenice na BOŽJI žrtvenik.
17. Izraelci, koji su bili ondje, sedam su dana slavili Pashu i Blagdan beskvasnoga kruha.
18. Pasha se nije ovako slavila u Izraelu još od vremena proroka Samuela. Ni jedan od izraelskih kraljeva nije proslavio Pashu kao Jošija, sa svećenicima, Levitima, narodom Jude i Izraela te stanovnicima Jeruzalema.
19. Pasha je ovako svetkovana u osamnaestoj godini Jošijine vladavine.
20. Poslije, nakon što je Jošija uveo red u Hram, egipatski je kralj Neko doveo svoju vojsku i poveo bitku protiv svojih neprijatelja kod Karkemiša na rijeci Eufrat. Jošija je krenuo da mu se suprotstavi.
21. Egipatski je kralj poslao glasnike s porukom: »Ovaj rat ne tiče se tebe, kralju Jude. Nisam došao boriti se protiv tebe, već protiv svojih neprijatelja. Bog mi je zapovjedio da požurim. On je uz mene. Ne protivi mu se, da te ne uništi.«
22. No Jošija nije odustao, već se prerušio da ga ne prepoznaju i krenuo u bitku. Nije poslušao Nekove riječi, što su dolazile iz Božjih usta, već je ušao u bitku na ravnici kod Megida.
23. Strijelci su pogodili kralja Jošiju pa je rekao svojim slugama: »Vodite me odavde. Teško sam ranjen.«
24. Sluge su ga iznijeli iz njegovih kola i prenijeli u druga, u kojima su ga odvezli u Jeruzalem. Ondje je umro. Sahranili su ga u grobnici njegovih predaka. Cijela Juda i Jeruzalem tugovali su za Jošijom.
25. I prorok Jeremija sastavio je pjesme tužaljke posvećene Jošiji. Pjevači i pjevačice još ih i danas pjevaju. Postao je to običaj naroda u Izraelu. Te su pjesme zapisane u Knjizi pogrebnih pjesama.
26. Ostalo o Jošiji, njegovo vjerno služenje u poslušnosti svemu što je zapisano u BOŽJEM zakonu,
27. kao i njegovi postupci, od prvog do posljednjega, zabilježeni su u knjizi Povijest kraljeva Izraela i Jude.