2. Ljetopisa 36 SHP

1. Narod je za kralja odabrao Joahaza, Jošijinog sina. Postavili su ga za kralja u Jeruzalemu umjesto njegovog oca.

2. Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao tri mjeseca.

3. Egipatski kralj svrgnuo ga je s prijestolja u Jeruzalemu i nametnuo zemlji obvezu davanja 3.400 kilograma srebra i 34 kilograma zlata.

4. Za kralja Jude i Jeruzalema postavio je Joahazovog brata Elijakima, kojem je promijenio ime u Jojakim, a Joahaza je kralj Neko odveo u Egipat.

5. Jojakim je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Činio je zlo pred BOGOM.

6. Napao ga je babilonski kralj Nabukodonosor, svezao ga je u okove i odveo u Babilon.

7. Nabukodonosor je tada odnio u Babilon i neke predmete iz BOŽJEGA Hrama te ih stavio u svoju palaču u Babilonu.

8. Ostalo o Jojakimu, o idolima koje je napravio i o svemu što se otkrilo da je činio krivo, zabilježeno je u knjizi Povijest kraljeva Izraela i Jude. Njegov je sin Jojakin postao sljedeći kralj.

9. Jojakin je imao osamnaest godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao tri mjeseca i deset dana. Činio je zlo pred BOGOM.

10. U proljeće iste godine kralj Nabukodonosor poslao je po njega pa je Jojakin odveden u Babilon, a s njim je odneseno još vrijednih predmeta iz BOŽJEGA Hrama. Za kralja Jude i Jeruzalema, Nabukodonosor je postavio Jojakinovog rođaka Sidkiju.

11. Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao jedanaest godina.

12. Činio je zlo pred svojim BOGOM. Nije se ponizio pred prorokom Jeremijom. Nije slušao što mu BOG poručuje preko njega.

13. Pobunio se i protiv kralja Nabukodonosora, koji ga je ranije prisilio da se Bogom zakune na vjernost. Sidkija je postao tvrdoglav i neposlušan Izraelovom BOGU.

14. Svi su vodeći svećenici i narod postali nevjerni. Griješili su sve više. Povodili su se za iskvarenim običajima drugih naroda. Oskvrnuli su BOŽJI Hram u Jeruzalemu koji je BOG učinio svetim.

15. A BOG njihovih predaka uporno ih je upozoravao preko svojih glasnika. Bilo mu je žao njegovog naroda i Hrama.

16. No oni su ismijavali Božje glasnike i prezreli njegove poruke. Rugali su se njegovim prorocima, sve dok se BOG nije razljutio na svoj narod. Tada više nije bilo pomoći.

17. Doveo je na njih babilonskoga kralja koji je napao Judu i Jeruzalem. Pobio je mačem mladiće u Hramu. U Jeruzalemu nije poštedio ni muškarce ni žene, ni mlade ni stare. Bog mu je sve predao na milost i nemilost.

18. Nabukodonosor je odnio u Babilon sve velike i male dragocjenosti iz BOŽJEGA Hrama, sve vrijedno što je pripadalo kralju i njegovim službenicima.

19. Zapalili su Božji Hram, srušili zidine Jeruzalema, spalili sve palače i uništili sve što je bilo vrijedno.

20. Oni, koji su izbjegli smrt od mača, odvedeni su u zatočeništvo u Babilon. Bili su robovi babilonskog kralja i njegovih sinova, sve do uspostave Perzijskoga Kraljevstva.

21. Tako se ispunilo ono što je BOG objavio preko proroka Jeremije: »Sve dok se zemlja ne nauživa svojih propuštenih šabatnih počinaka, počivat će pusta i prazna dok se ne napuni sedamdeset godina.«

22. U prvoj godini vladavine perzijskoga kralja Kira, BOG ga je potaknuo da širom svog kraljevstva objavi poseban proglas. Učinio je to da bi se ispunilo ono što je BOG objavio preko proroka Jeremije. Kir je poslao glasnike s porukom:

23. »Kir, kralj Perzije, proglašava: BOG neba učinio me kraljem svih kraljevstava na zemlji. Odredio me da mu podignem Hram u Jeruzalemu, u Judi. Zato se slobodno vratite svi vi, koji pripadate njegovom narodu. I neka je s vama vaš BOG«.