2. Ljetopisa 6 BKJ

1. Tada je Salomon rekao: “GOSPOD je rekao da bi prebivao u gustoj tami,

2. no ja sam ti sagradio Dom za stanovanje i mjesto gdje ćeš ti prebivati zauvijek.”

3. Zatim je kralj okrenuo lice svoje i blagoslovio svu zajednicu Izraelovu dok je sva zajednica Izraelova stajala.

4. Nato je rekao: “Blagoslovljen neka bude GOSPOD, Bog Izraelov, koji je svojim rukama ispunio ono što je ustima svojim rekao mome ocu Davidu govoreći:

5. ‘Od dana kad sam izveo narod svoj iz zemlje egipatske nisam izabrao nijedan grad između svih plemena Izraelovih da u njemu sagradim Dom da bi ime moje bilo ondje, niti sam izabrao nekoga da bude vladar nad narodom mojim Izraelom,

6. nego sam izabrao Jeruzalem da bi ime moje bilo ondje i izabrao sam Davida da bude nad narodom mojim Izraelom.’

7. A to je bilo na srcu ocu mome Davidu da sagradi Dom imenu GOSPODA, Boga Izraelova.

8. Ali GOSPOD je rekao Davidu, ocu mojemu: ‘Pošto ti je na srcu da sagradiš Dom mojem imenu, dobro si činio što ti je to bilo na srcu;

9. ali ti nećeš graditi taj Dom, nego sin tvoj koji će izaći iz bokova tvojih, on će sagraditi Dom mojem imenu.’

10. I GOSPOD je stoga proveo riječ svoju koju je izrekao, jer sam ja ustao umjesto svoga oca Davida i postavljen sam na prijestolje Izraelovo, kako je GOSPOD obećao, te sam sagradio Dom imenu GOSPODA, Boga Izraelova.

11. I u njega sam stavio Kovčeg, u kojemu je savez GOSPODNJI što ga je sklopio sa sinovima Izraelovim.”

12. Tada je stao pred žrtvenik GOSPODNJI u nazočnosti sve zajednice Izraelove te je raširio ruke svoje:

13. Jer je Salomon načinio mjedenu tribinu, pet lakata dugu i pet lakata široku i tri lakta visoku te ju je postavio usred predvorja, te je na nju stao i kleknuo na koljena svoja pred svom zajednicom Izraelovom pa je raširio ruke svoje prema nebu.

14. Onda je rekao: “GOSPODE, Bože Izraelov, nema Boga poput tebe ni u nebu ni na zemlji, tebe koji držiš savez i iskazuješ milosrđe slugama svojim koji pred tobom hode svim srcem svojim;

15. tebe koji si održao slugi svojemu, mojem ocu Davidu, ono što si mu obećao; i izrekao si ustima svojim te si to ispunio rukom svojom, kao što je to i dan danas.

16. Stoga sada, GOSPODE, Bože Izraelov, održi slugi svojemu, mojem ocu Davidu, ono što si mu obećao govoreći: ‘Neće ti pred očima mojim nestati čovjeka da bi sjedio na prijestolju Izraelovu; ali tako da sinovi tvoji čuvaju svoj put hodeći po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.’

17. Onda sada, GOSPODE, Bože Izraelov, neka se potvrdi riječ tvoja koju si izrekao svome slugi Davidu.

18. No hoće li Bog zaista prebivati s ljudima na zemlji? Gle, nebo i nebo nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, a koliko manje ovaj Dom koji sam ja sagradio.

19. Stoga imaj obzira na molitvu sluge svojega i na molbu njegovu, GOSPODE, Bože moj, da čuješ vapaj i molitvu koju sluga tvoj moli pred tobom;

20. da oči tvoje budu otvorene nad ovim Domom i danju i noću, nad ovim mjestom za koje si rekao da bi ondje smjestio ime svoje; da čuješ molitvu koju sluga tvoj moli prema ovome mjestu.

21. Stoga saslušaj molbe sluge svojega i naroda svojega Izraela koje će moliti prema ovome mjestu; ti počuj s mjesta gdje prebivaš, baš s neba, pa kad čuješ, oprosti.

22. Ako netko sagriješi protiv bližnjega svoga te mu se naloži zakletva da se zakune, te ta zakletva dođe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu,

23. tada je ti čuj s neba i postupaj te sudi slugama svojim: uzvrati opakomu tako da okreneš put njegov na glavu njegovu, a pravednoga opravdaj tako da mu daš po pravednosti njegovoj.

24. A ako narod tvoj Izrael zadesi najgore pred neprijateljem zato što je sagriješio protiv tebe, ali se obrati i prizna ime tvoje te se pomoli i uputi molbu pred tobom u ovom Domu,

25. onda ti čuj s nebesa i oprosti grijeh svome narodu Izraelu te ga dovedi natrag u zemlju koju si dao njima i očevima njihovim.

26. Kad se zatvori nebo i ne bude kiše, zato što su sagriješili protiv tebe, no ako se pomole prema ovome mjestu i priznaju ime tvoje pa se odvrate od grijeha svoga kad ih ti pritisneš,

27. onda ti čuj s neba i oprosti grijeh slugama svojim i svome narodu Izraelu, pošto si ih poučio dobrome putu kojim trebaju hoditi; i pošalji kišu na zemlju svoju koju si dao narodu svome u baštinu.

28. Kad u zemlji bude oskudica, kad bude kuga, kad bude medljika ili snijet, skakavci ili gusjenice, kad neprijatelj njihov opkoli gradove zemlje njihove; bilo kakva muka ili bilo kakva bolest bude,

29. onda svaku molitvu ili svaku molbu bilo kojega čovjeka ili svega naroda tvoga Izraela, svakoga koji zna svoju muku i svoju jad, pa raširi ruke svoje u ovome Domu,

30. onda ti čuj s neba, mjesta gdje prebivaš, i oprosti i uzvrati svakome prema svim njegovim putevima pošto poznaješ srce njegovo (jer ti jedini poznaješ srca sinova ljudskih),

31. da bi te se bojali te hodili tvojim putevima onoliko koliko budu oživjeli u zemlji koju si dao očevima našim.

32. Nadalje glede tuđinca, koji nije od naroda tvoga Izraela, nego je došao iz daleke zemlje radi tvoga velikog imena i tvoje moćne ruke i tvoje ispružene mišice; ako dođu i pomole se u ovome Domu,

33. onda ti čuj s nebesa, mjesta gdje prebivaš, i izvrši sve prema onome zbog čega te tuđinac priziva, da bi svi narodi zemaljski upoznali ime tvoje i bojali se tebe kako se boji narod tvoj Izrael, te da bi znali da je ovaj Dom koji sam ja sagradio nazvan imenom tvojim.

34. Kada narod tvoj izađe u rat protiv svojih neprijatelja putem kojim ga ti pošalješ i oni se pomole tebi prema ovome gradu koji si izabrao i prema Domu koji sam ja sagradio imenu tvome,

35. onda ti čuj s nebesa molitvu njihovu i molbu njihovu, i održi im parnicu.

36. Ako sagriješe protiv tebe (jer nema čovjeka koji nije griješi), i ti se rasrdiš na njih pa ih predaš neprijateljima njihovih te ih oni odvedu u sužanjstvo u neku zemlju daleku ili obližnju,

37. ipak ako se oni predomisle u zemlji u kojoj su odvedeni u sužanjstvo pa se obrate te se pomole tebi u zemlji svojega sužanjstva govoreći: ‘Sagriješili smo, činili smo ono što je krivo i postupali smo opako’;

38. te ako se vrate k tebi svim srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji svojega sužanjstva u koju su bili odvedeni u sužanjstvo te se pomole okrenuti prema svojoj zemlji koju si ti dao očevima njihovim i prema gradu koji si odabrao i prema Domu koji sam ja sagradio imenu tvojemu,

39. onda ti čuj s nebesa, mjesta gdje prebivaš, molitvu njihovu i molbe njihove, i održi im parnicu i oprosti narodu svome što je sagriješio protiv tebe.

40. Preklinjem te sada, Bože moj, neka oči tvoje budu otvorene i neka uši tvoje budu pažljive na molitvu koja je upućena s ovoga mjesta.

41. Stoga sada ustani, GOSPODE, Bože, k počivalištu svojemu, ti i Kovčeg snage tvoje; neka se svećenici tvoji, GOSPODE, Bože, odjenu spasenjem, i neka se sveci tvoji raduju u dobroti.

42. GOSPODE, Bože, ne okreći lice od pomazanika svojega, sjeti se milosrđa za Davida, slugu tvojega.”