2. Korinćanima 3 BKJ

1. Počinjemo li ponovo sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, pisma preporuke za vas ili pisma preporuke od vas?

2. Vi ste naša poslanica, upisana u našim srcima, koju poznaju i čitaju svi ljudi.

3. Očito je da ste vi poslanica Kristova, poslužena po nama, napisana ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na kamenim pločama, nego na tjelesnim pločama srca.

4. A takvo pouzdanje u Boga imamo kroz Krista.

5. Ne da smo sami po sebi sposobni nešto pomisliti kao da dolazi od nas, nego je naša sposobnost od Boga,

6. koji nas je i osposobio za poslužitelje Novog zavjeta; ne slova, nego duha, jer slovo ubija, a duh oživljuje.

7. Ako li je služba smrti, slovima uklesana u kamenju, bila u slavi, tako da sinovi Izraelovi nisu mogli stalno gledati u Mojsijevo lice zbog slave njegova izgleda, slave koja nestaje,

8. kako li neće služba duha biti još slavnija?

9. Jer ako je služba osude bila slava, mnogo će više služba pravednosti obilovati u slavi.

10. Jer u tom pogledu i nije proslavljeno ono što je proslavljeno, zbog slave koja sve nadmašuje.

11. Jer ako je ono što nestaje bilo slavno, još je slavnije ono što ostaje.

12. Budući dakle da imamo takvu nadu, koristimo veliku slobodu govora,

13. a ne kao Mojsije, koji je stavljao pokrivalo na svoje lice da sinovi Izraelovi ne promatraju svršetak onoga što prolazi.

14. Ali su im umovi oslijepili, jer im sve do danas ostaje isto pokrivalo neuklonjeno pri čitanju Staroga zavjeta; u Kristu to pokrivalo nestaje.

15. Ali sve do dana današnjega kad se čita Mojsije, pokrivalo je na njihovom srcu.

16. Ali kad se obrate Gospodinu, pokrivalo će se ukloniti.

17. A Gospodin je Duh; a gdje je Duh Gospodinov, ondje je sloboda.

18. A svi mi, koji otkrivenog lica kao u ogledalu gledamo slavu Božju, preobražavamo se u isti lik, iz slave u slavu, kao od Gospodinova Duha.