2. Kraljevima 10 BKJ

1. A Ahab je imao sedamdeset sinova u Samariji. I Jehu je napisao pisma i poslao ih u Samariju poglavarima jezreelskim, starješinama i skrbnicima Ahabove djece, govoreći:

2. “Sada, dok vam stiže ovo pismo, pošto su sinovi vašeg gospodara s vama, a s vama su kola i konji, i utvrđeni grad i bojna oprema,

3. pogledajte koji je najbolji i najprikladniji između sinova vašeg gospodara, pa ga postavite na prijestolje oca njegova te se borite za dom svoga gospodara.”

4. Ali su se oni prekomjere uplašili te rekli: “Gle, dva kralja nisu opstala pred njim, kako ćemo onda mi opstati?”

5. A onaj koji je bio nad domom i onaj koji je bio nad gradom, i starješine i skrbnici djece poručili su Jehuu govoreći: “Mi smo sluge tvoje i činit ćemo sve što nam budeš naložio; nikoga nećemo postaviti za kralja. Ti učini ono što je dobro u očima tvojim.”

6. Tada im je Jehu po drugi put napisao pismo govoreći: “Ako ste vi za mene i ako ćete slušati moj glas, uzmite glave tih ljudi, sinova svoga gospodara i dođite k meni u Jezreel sutra u to vrijeme.” A kraljevih sinova, pošto ih je bilo sedamdeset osoba, bili su kod gradskih velikaša koji su ih odgajali.

7. I dogodilo se, kad je to pismo stiglo k njima, da su uzeli kraljeve sinove i pobili njih sedamdeset osoba. A njihove glave stavili su u košare i poslali su ih njemu u Jezreel.

8. I glasnik je došao i dojavio mu govoreći: “Donijeli su glave kraljevih sinova.” Nato je on rekao: “Položite ih u dvije gomile kod ulaza u gradska vrata do jutra.”

9. I dogodilo se ujutro da je izašao i stao te rekao svemu narodu: “Vi ste pravedni! Gle, ja sam se urotio protiv svoga gospodara i ubio ga, ali tko je pobio sve ove?

10. Sada znate da nije palo na zemlju ništa od riječi GOSPODNJE koju je GOSPOD izrekao glede doma Ahabova; jer je GOSPOD izvršio ono što je govorio preko sluge svoga Ilije.”

11. Tako je Jehu pobio sve koji su u Jezreelu preostali iz doma Ahabova, sve velikaše njegove i rođake njegove i svećenike njegove, sve dok mu nitko nije preostao.

12. Zatim je ustao i otišao te došao u Samariju. I kako je bio na putu kod Strizarskog doma,

13. susreo se Jehu s braćom Ahazije, kralja Judina, te upitao: “Tko ste vi?” A oni su odgovorili: “Mi smo braća Ahazijina; i silazimo da pozdravimo sinove kraljeve i sinove kraljičine.”

14. Nato je on rekao: “Pohvatajte ih žive!” I pohvatali su ih žive te su ih pobili kod jame Strizarskog doma, tih četrdeset i dvojicu ljudi. Nije ostavio ni jednoga od njih.

15. A kad je otišao odande, naišao je na Jehonadaba, sina Rekabova, koji mu je dolazio u susret. I on ga je pozdravio i upitao ga: “Je li tvoje srce ispravno kao što je moje srce prema tvome srcu?” A Jehonadab je odgovorio: “Jest.” “Ako je tako, daj mi ruku.” I on mu je dao ruku te ga je ovaj uzeo k sebi u kola.

16. Zatim je rekao: “Pođi sa mnom i gledaj moju revnost za GOSPODA.” Tako ga je vozio u svojim kolima.

17. I kad je došao u Samariju, poubijao je sve koji su preostali Ahabu u Samariji, sve dok ga nije istrijebio, prema besjedi koju je GOSPOD izgovorio Iliji.

18. Zatim je Jehu sakupio sav narod i rekao mu: “Ahab je nešto malo služio Baalu; ali Jehu će mu služiti puno više.

19. Stoga mi sada pozovite sve proroke Baalove, sve njegove sluge i sve njegove svećenike, neka ni jedan ne izostane, jer ću izvršiti veliku žrtvu Baalu. Svaki koji će izostati, neće više živjeti.” No Jehu je to napravio lukavo, s namjerom da uništi Baalove štovatelje.

20. Zatim je Jehu rekao: “Proglasite svečanu skupštinu za Baala.” I proglasili su je.

21. I Jehu je poslao to po svemu Izraelu; i došli su svi Baalovi štovatelji, tako da nije bilo nijednog čovjeka koji je ostao da ne bi došao. I ušli su u Baalov dom te se Baalov dom napunio od jednoga kraja do drugoga.

22. Tada je on rekao onomu koji je bio nad sakristijom: “Iznesi odore svim Baalovim štovateljima.” I on im je iznio odore.

23. Zatim je Jehu ušao u Baalov dom s Jehonadabom, sinom Rekabovim, te rekao Baalovim štovateljima: “Ispitajte i pogledajte da nema ovdje s vama nijednog od slugu GOSPODNJIH, nego samo Baalovih štovatelja.”

24. I dok su pošli prinositi žrtve i žrtve paljenice, Jehu je vani odredio osamdeset svojih ljudi te im rekao: “Ako koji od ljudi koje sam ja doveo u ruke vaše umakne, onaj koji mu dopusti otići, svoj će život dati za njegov život.”

25. I dogodilo se, čim je završio prinošenje žrtve paljenice, da je Jehu rekao stražarima i zapovjednicima: “Uđite i pobijte ih! Neka nitko ne izađe!” I pobili su ih oštricom mača; i stražari i zapovjednici pobacali su ih van. Zatim su otišli do grada Baalova doma.

26. I iznesli su kipove iz Baalova doma i spalili ih.

27. Zatim su razorili kip Baalov pa su razorili dom Baalov i napravili od njega kuću za zahod koja je ostala sve do dana današnjega.

28. Tako je Jehu istrijebio Baala iz Izraela.

29. Ipak, od grijehā Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh, Jehu nije od njih odstupio, to jest, od zlatnih telaca koji su bili u Betelu i koji su bili u Danu.

30. Tada je GOSPOD rekao Jehuu: “Zato što si dobro proveo ono što je ispravno u mojim očima i da si učinio domu Ahabovu sve što mi je bilo na srcu, tvoji će sinovi do četvrtoga naraštaja sjediti na prijestolju Izraelovu.”

31. Ali Jehu nije pazio da hodi svim srcem svojim po zakonu GOSPODA, Boga Izraelova. Jer nije odstupio od grijeha Jeroboamovih kojima je navodio Izraela na grijeh.

32. U one dane GOSPOD je počeo skraćivati Izraela da bude manji; i Hazael ih je udarao po svim krajevima Izraelovim:

33. od Jordana prema istoku, po svoj zemlji gileadskoj, od Gadovaca, Rubenovaca i Manašeovaca, pa od Aroera koji je pored rijeke Arnon, sve do Gileada i Bašana.

34. A ostala djela Jehuova, i sve što je činio, i sva moć njegova, nije li to zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva Izraelovih?

35. I Jehu je usnuo s očevima svojim i pokopali su ga u Samariji. A Jehoahaz, sin njegov, zakraljio se umjesto njega.

36. A vremena tijekom kojega je Jehu kraljevao nad Izraelom u Samariji bilo je dvadeset i osam godina.