2. Kraljevima 12 SHP
1. U sedmoj godini Jehuove vladavine u Izraelu, u Judi je zavladao Joaš. Vladao je u Jeruzalemu sljedećih četrdeset godina. Majka mu se zvala Sibija, a bila je iz Beer Šebe.
2. Joaš je cijelog svoga života postupao ispravno pred BOGOM, kako ga je poučio svećenik Jojada.
3. No nije uklonio idole iz raznih svetišta. Narod je ondje i dalje prinosio žrtve i palio tamjan.
4. Joaš je rekao svećenicima: »Sakupite sav novac što se donosi u BOŽJI Hram — novac od posvećenih darova, novac od poreza, novac od osobnih zavjeta i novac od dobrovoljnih priloga za Hram.
5. Neka svećenici upotrijebe novac, koji primaju od ljudi kojima služe, i neka ga koriste za popravak bilo kakve štete koja nastane na Hramu.«
6. No niti do dvadeset i treće godine njegove vladavine svećenici nisu uspjeli popraviti Hram.
7. Zato je kralj Joaš pozvao svećenika Jojadu i druge svećenike. »Zašto niste popravljali štetu na Hramu?« pitao ih je. »Prestanite zadržavati novac koji dobivate od ljudi kojima služite i predajte ga za obnovu Hrama.«
8. Svećenici su se dogovorili da više neće sakupljati novac od naroda, ali niti da će više voditi brigu o popravcima na Hramu.
9. Jojada je uzeo jedan sanduk i izbušio mu rupu na poklopcu. Stavio ga je pored žrtvenika, desno od ulaza u BOŽJI Hram. Svećenici, koji su čuvali ulaz, stavljali su u njega sav novac koji su ljudi donosili u Hram.
10. Kad god se sanduk napunio, došli bi kraljev bilježnik i vrhovni svećenik, prebrojali novac i vezali ga u vreće.
11. Prebrojani novac izdavan je nadglednicima BOŽJEGA Hrama, koji su ga isplaćivali graditeljima BOŽJEGA Hrama — stolarima,
12. zidarima i klesarima. Kupovali su drvo i klesani kamen za popravke te podmirivali sve druge troškove.
13. Novac, koji je donesen u BOŽJI Hram, nije se trošio za srebrne čaše, škare za fitilj, zdjele, trube i druge predmete od zlata ili srebra,
14. već se koristio samo za plaćanje radnika koji su popravljali BOŽJI Hram.
15. Od nadglednika se nije tražio obračun troškova za isplatu radnika jer su bili ljudi od povjerenja.
16. Novac od žrtava za očišćenje i žrtava naknadnica nije se donosio u BOŽJI Hram. Pripadao je svećenicima.
17. U to je vrijeme aramejski kralj Hazael napao grad Gat i osvojio ga. Tada je odlučio krenuti na Jeruzalem.
18. No judejski je kralj Joaš uzeo sve svete predmete, koje su posvetili njegovi preci, judejski kraljevi Jošafat, Jehoram i Ahazija. Uzeo je i svete predmete koje je on sâm posvetio te sve zlato koje se našlo u riznicama BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače. Sve je to poslao aramejskom kralju Hazaelu koji je tada odustao od pohoda na Jeruzalem.
19. Ostala Joaševa djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva.
20. Njegovi su se službenici urotili protiv njega i ubili ga u Bet Milu, na putu koji vodi dolje, prema Sili.
21. Ubili su ga njegovi službenici Jozabad, Šimatov sin, i Jehozabad, Šomerov sin. Joaš je sahranjen pored svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Amasija postao sljedeći kralj.