2. Kraljevima 18 BKJ

1. I dogodilo se, treće godine Hošee, sina Elina, kralja Izraelovog, da je Ezekija, sin Ahaza, kralja Judina počeo kraljevati.

2. Bio je dvadeset i pet godina star kad je počeo kraljevati. I kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Majci njegovoj ime je također bilo Abi, bila je Zeharijina kći.

3. A on je činio ono što je ispravno u očima GOSPODNJIM, prema svemu što je činio i njegov otac David.

4. On je uklonio uzvišice i razorio kipove i posjekao je gajeve te je razbio mjedenu zmiju koju je načinio Mojsije. Jer su njoj sve do tih dana sinovi Izraelovi palili kâd; i on ju je nazvao Nehuštan.

5. Pouzdavao se u GOSPODA, Boga Izraelova; tako da poslije njega nije bilo nikoga poput njega među svim kraljevima Judinim, niti je takvoga bilo prije njega.

6. Jer je on prionuo uz GOSPODA i nikada nije odstupio od toga da ga slijedi, nego je držao zapovijedi njegove koje je GOSPOD zapovjedio Mojsiju.

7. I GOSPOD je bio s njim i uspijevao je gdje god je krenuo. I pobunio se protiv kralja asirskog i nije mu služio.

8. On je potukao Filistejce sve do Gaze i granica njezinih, od stražarskih kula sve do utvrđenog grada.

9. I dogodilo se četvrte godine kralja Ezekije što je bilo sedme godine kraljevanja Hošee, kralja Izraelovoga, sina Elina da je Šalmaneser, kralj asirski uzašao protiv Samarije i opsjedao ju je.

10. I na kraju treće godine osvojili su je; baš šeste godine Ezekije, što je deveta godina Hošee, kralja Izraelovog, Samarije je bila osvojena.

11. I kralj asirski odveo je Izrael u Asiriju i smjestio ih u Halahu i u Haboru pokraj rijeke gozanske i u gradove medijske,

12. zato što nisu bili poslušni glasu GOSPODA, Boga svojega, nego su prekršili njegov savez i sve ono što je zapovjedio Mojsije, sluga GOSPODNJI, i nisu ih htjeli slušati ni izvršavati.

13. A četrnaeste godine kralja Ezekije, Sanherib kralj asirski uzašao je protiv svih utvrđenih gradova Judinih i osvojio ih.

14. Tada je Ezekija, kralj Judin, poručio kralju asirskom u Lakiš govoreći: “Ja sam skrivio, odvrati se od mene da nosim ono što staviš na mene.” Nato je kralj asirski odredio Ezekiji, kralju Judinom tri stotine talenata srebra i trideset talenata zlata.

15. I Ezekija mu je dao sve srebro koje se našlo u domu GOSPODNJEM, i u riznicama kraljevog dvora.

16. U to vrijeme je Ezekija skinuo zlato s vrata Hrama GOSPODNJEGA, i sa stupova koje je Ezekija, kralj Judin, obložio te je to dao kralju asirskome.

17. Tada je kralj asirski poslao Tartana i Rabsarisa i Rabšakea iz Lakiša kralju Ezekiji u Jeruzalem s velikom vojskom. I uzašli su te stigli u Jeruzalem. A kad su uzašli, došli su i stali kod vodovoda gornjega jezerca, koji je na glavnom putu Valjarevog polja.

18. A kad su dozvali kralja, k njima je izašao Elijakim sin Hilkije, koji je bio nad dvorom, i pisar Šebna i zapisničar Joah, sin Asafov.

19. Tada im je Rabšake rekao: “Recite sada Ezekiji, ovako govori kralj veliki, kralj asirski: ‘Kakvo je to pouzdanje u koje si ti pouzdaješ?

20. Ti kažeš, (no to su samo isprazne riječi) imam savjet i snagu za rat. U koga se sada pouzdaješ da si se pobunio protiv mene?

21. Gle, ti se sada pouzdaješ u štap od te stučene trske, baš u Egipat, u koji ako se čovjek osloni, on će ući u ruku njegovu i probosti je. Takav je faraon, kralj egipatski svima onima koji se u njega pouzdaju.’

22. No kad mi kažete: ‘Pouzdajemo se u GOSPODA, Boga svojega’: nije li to onaj čije je uzvišice i čije je žrtvenike Ezekija uklonio te rekao Judi i Jeruzalemu: ‘Iskazujte štovanje pred ovim žrtvenikom u Jeruzalemu’?

23. Stoga sada, molim te, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim, i isporučit ću ti dvije tisuće konja, ako ti možeš sa svoje strane postaviti jahače na njih.

24. Kako ćeš onda odvratiti lice jednog zapovjednika od najmanjih slugu gospodara moga i pouzdati se u Egipat zbog bojnih kola i zbog konjanika?

25. Zar sam ja bez GOSPODA uzašao protiv ovog mjesta da ga uništim? GOSPOD mi je rekao: ‘Uzađi protiv te zemlje i uništi je.’

26. Tada su Elijakim, sin Hilkijin i Šebna i Joah rekli Rabšakeu: “Govori, molim te, slugama svojim na sirijskom jeziku, jer mi to razumijemo. I nemoj s nama razgovarati na židovskom jeziku na uši naroda koji je na zidinama.”

27. Ali im je Rabšake rekao: “Je li me moj gospodar poslao k tvome gospodaru i k tebi da govorim ove riječi? Nije li me poslao k ljudima koji sjede na zidinama, da bi jeli svoj vlastiti izmet i pili svoju vlastitu mokraću zajedno s vama?

28. Nato je Rabšake ustao i povikao jakim glasom na židovskom jeziku te prozborio govoreći: “Čujte riječ velikoga kralja, kralja asirskoga!

29. Ovako govori kralj: Neka vas Ezekija ne zavarava jer vas neće moći izbaviti iz ruke njegove.

30. Ni nemojte dopustiti Ezekiji da vas navede da se pouzdate u GOSPODA govoreći: ‘GOSPOD će nas zasigurno izbaviti i ovaj grad neće biti predan u ruke kralja asirskoga.’

31. Ne slušajte Ezekiju jer ovako govori kralj asirski: sklopite dogovor sa mnom uz pomoć poklona te izađite k meni pa onda svatko neka jede sa svoje loze i svatko sa svoje smokve i svaki neka pije vodu iz svoje nakapnice,

32. sve dok ne dođem i odvedem vas u zemlju nalik na vašu zemlju, zemlju žita i vina, zemlju kruha i vinogradâ, zemlju maslinova ulja i meda, da biste živjeli, a ne pomrli. I ne slušajte Ezekiju, kada vas nagovara govoreći: ‘GOSPOD će nas izbaviti.’

33. Je li bilo koji od bogova drugih naroda ikada izbavio svoju zemlju iz ruke kralja asirskoga?

34. Gdje su bogovi hamatski i arpadski? Gdje su bogovi sefarvaimski, henski i ivski? Jesu li oni izbavili Samariju iz ruke moje?

35. Koji su tî među svima bogovima ovih zemalja da su izbavili svoju zemlju iz ruke moje, da bi GOSPOD izbavio Jeruzalem iz ruke moje?”

36. Ali narod je šutio i nije mu odgovorio ni riječi; jer je to bila kraljeva zapovijed, govoreći: “Nemojte mu odgovoriti.”

37. Tada su Elijakim, sin Hilkijin koji je bio nad dvorom, i pisar Šebna i zapisničar Joah, sin Asafov, došli k Ezekiji razderane odjeće te mu ispripovijedali riječi Rabšakeove.