2. Kraljevima 18 SHP
1. U trećoj godine vladavine izraelskoga kralja Hošee, Elinog sina, u Judi je kao kralj počeo vladati Ezekija, Ahazov sin.
2. Imao je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Abija i bila je Zaharijina kći.
3. Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David.
4. Uklonio je svetišta lažnih bogova, porušio svete stupove i posjekao kipove božice Ašere. Smrskao je i brončanu zmiju, koju je napravio Mojsije, jer su sve do tada Izraelci pred njom palili tamjan. Nazivali su je Nehuštan.
5. Ezekija je vjerovao Izraelovom BOGU. Među svim judejskim kraljevima, prije ili poslije Ezekije, ni jedan nije bio kao on.
6. Čvrsto se oslanjao na BOGA i vjerno ga slijedio. Držao se zapovijedi koje je BOG dao Mojsiju.
7. BOG je bio s njim te je bio uspješan u svemu što je poduzeo. Pobunio se protiv kralja Asirije i prestao mu služiti.
8. Porazio je Filistejce i potisnuo ih sve do područja Gaze. Osvojio je sve filistejske gradove, od najmanje stražarske kule do najveće gradske utvrde.
9. U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Ezekije, a sedmoj godini vladavine izraelskoga kralja Hošee, Elinog sina, asirski je kralj Salmanasar krenuo na Samariju i opkolio grad.
10. Osvojio ga je tri godine kasnije. Samarija je tako zauzeta u šestoj godini Ezekijine vladavine i u devetoj godini vladavine izraelskoga kralja Hošee.
11. Asirski je kralj prognao Izraelce u Asiriju i naselio ih u Halahu, u dolini rijeke Habor, u području Gozana, te u gradovima Medije.
12. Izraelcima se to dogodilo zato što nisu slušali glas svoga BOGA, već su prekršili njegov savez i sve zapovijedi BOŽJEG sluge Mojsija. Niti su slušali niti su izvršavali njegove zapovijedi.
13. U četrnaestoj godini vladavine kralja Ezekije, asirski je kralj Sanherib napao i zauzeo sve utvrđene judejske gradove.
14. Tada je judejski kralj Ezekija poslao poruku asirskom kralju u Lakiš: »Pogriješio sam. Prestani me napadati. Platit ću ti koliko tražiš.« Asirski je kralj tražio od judejskoga kralja Ezekije deset tona srebra i tonu zlata.
15. Ezekija je predao sve srebro koje se našlo u BOŽJEM Hramu i u riznicama kraljevske palače.
16. Skinuo je zlato kojim je dao obložiti vrata i dovratke BOŽJEGA Hrama te je i to predao asirskom kralju.
17. No asirski je kralj poslao kralju Ezekiji iz Lakiša veliku vojsku na čelu s trojicom kraljevskih službenika najvišeg ranga. Kad je vojska stigla pred Jeruzalem, zaustavila se pored vodovoda na Gornjem bazenu, na putu za Peračevo polje.
18. Tražili su kralja, ali su pred njih izašli upravitelj palače Elijakim, Hilkijin sin, kraljev tajnik Šebna i pisar Joah, Asafov sin.
19. Jedan od glavnih vojnih zapovjednika asirskoga kralja istupio je i rekao: »Prenesite Ezekiji ovu poruku velikog vladara, kralja Asirije: Na čemu se temelji tvoja samouvjerenost?
20. Tvoje pouzdanje u vojnu silu i dobru bojnu strategiju samo su prazne riječi. Na koga se, dakle, oslanjaš da si spreman pobuniti se protiv mene?
21. Zar na Egipat, taj napukli štap od trske koji probode ruku svakom tko se na njega osloni? Takav je faraon, kralj Egipta, svakom tko se na njega osloni.
22. Možda ćeš mi reći da se pouzdajete u svoga BOGA za pomoć. No ja znam da je to Bog čija je svetišta i žrtvenike Ezekija dao ukloniti, govoreći narodu Jude i Jeruzalema kako trebaju štovati samo pred jednim žrtvenikom u Jeruzalemu.
23. Predlažem ti da se nagodiš s mojim gospodarom, kraljem Asirije. Dat ću ti dvije tisuće konja, ako uopće možeš naći toliko jahača da ih povedu u bitku.
24. Ako se oslanjaš na Egipat i njihova bojna kola i konje, nećeš biti u stanju odbiti napad ni najnižeg zapovjednika vojske moga gospodara.
25. Osim toga, nisam došao bez BOGA da napadnem i uništim ovo mjesto. BOG mi je rekao da krenem na ovu zemlju i da je uništim.«
26. Tada su Elijakim, Hilkijin sin, Šebna i Joah rekli asirskom zapovjedniku: »Molimo te, govori sa svojim slugama na aramejskom jer razumijemo taj jezik. Nemoj govoriti na jeziku Judejaca da ne razumiju ljudi na zidinama.«
27. No zapovjednik im je odgovorio: »Nije me gospodar poslao da ovu poruku prenesem samo vašem gospodaru i vama, već i ljudima koji sjede na zidinama i koji će skupa s vama biti prisiljeni jesti svoj izmet i piti svoju mokraću.«
28. Potom se glavni zapovjednik uspravio i glasno povikao na jeziku Judejaca: »Čujte poruku velikog vladara, kralja Asirije!
29. Ovo vam poručuje kralj: Ne dajte se zavarati od Ezekije jer on vas ne može obraniti od mene.
30. Ne dopustite da vas Ezekija nagovori da se pouzdate u BOGA, kad vam bude govorio da će vas BOG sigurno spasiti i da ovaj grad neće pasti u ruke asirskom kralju.
31. Ne slušajte Ezekiju! Kralj Asirije ovako vam poručuje: Sklopite mir sa mnom i izađite pred mene. Tada će svatko od vas moći jesti vlastito grožđe i smokve, i piti vodu iz svog bunara.
32. Nakon nekog vremena, ja ću doći i odvesti vas u zemlju poput vaše. Zemlju u kojoj ima žita i vina, kruha i vinograda, maslinika i meda. Nudim vam da živite, a ne da umrete. Ne dopustite Ezekiji da vas zavara govoreći da će vas spasiti BOG.
33. Je li bog bilo kojeg naroda ikad spasio svoju zemlju od asirskog kralja?
34. Gdje su bogovi Hamata i Arpada? Gdje su bogovi Sefarvaima, Hene i Ive? Jesu li bogovi spasili Samariju od mene?
35. Koji je od svih tih bogova uspio sačuvati svoju zemlju od mene? Kako će onda BOG sačuvati Jeruzalem od mene?«
36. No ljudi su šutjeli. Nisu odgovarali ni riječ jer im je tako zapovjedio kralj.
37. Tada su upravitelj palače Elijakim, Hilkijin sin, kraljev tajnik Šebna i pisar Joah, Asafov sin, otišli k Ezekiji s razderanom odjećom na sebi. Prenijeli su kralju sve što je rekao asirski zapovjednik.