2. Kraljevima 22 BKJ

1. Jošija je bio osam godina star kad je počeo kraljevati i kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Majci njegovo ime je bilo Jedida, bila je kći Adaje iz Boskata.

2. I on je činio ono što je bilo ispravno u očima GOSPODNJIM i hodio u svemu putem Davida, oca svoga; nije skretao ni desno ni lijevo.

3. I dogodilo se, osamnaeste godine Jošijina kraljevanja, da je kralj poslao pisara Šafana, sina Azalije, sina Mešulamova, u Dom GOSPODNJI govoreći:

4. “Uzađi k Hilkiji, velikom svećeniku da on prebroji srebro koje je doneseno u Dom GOSPODNJI, koji su čuvari vrata sakupili od naroda.

5. I neka ga predaju u ruku onih što su obavljali posao, koji su i nadgledali Dom GOSPODNJI, a oni neka ga daju onima koji su obavljali posao koji je u Domu GOSPODNJEM, kako bi se popravile pukotine na Domu:

6. tesarima i graditeljima i zidarima; i neka se kupi građevno drvo i klesani kamen za popravak Doma.

7. Ali neka se kod njih ne radi račun za novac što je bio predan u ruku njihovu, zato što su oni vjerno radili.

8. Tada je Hilkija, veliki svećenik, rekao pisaru Šafanu: “Našao sam Knjigu Zakona u Domu GOSPODNJEM.” Zatim je Hilkija predao knjigu Šafanu i on ju je pročitao.

9. Zatim je pisar Šafan došao kralju i ponovo donio riječ kralju te rekao: “Sluge tvoje prikupile su novac koji se našao u Domu i predale ga u ruku onih što obavljaju posao, koji su i nadgledali Dom GOSPODNJI.”

10. Tada je pisar Šafan pokazao kralju govoreći: “Svećenik Hilkija predao mi je jednu knjigu.” I Šafan ju je počeo čitati pred kraljem.

11. I dogodilo se, kad je kralj čuo riječi Knjige Zakona, da je razderao svoju odjeću.

12. Zatim je kralj zapovjedio svećeniku Hilkiji i Ahikamu, sinu Šafanovu, i Akboru, sinu Mikajinu, i pisaru Šafanu i Asaiji, slugi kraljevom, govoreći:

13. “Idite, zatražite savjet od GOSPODA za mene, i za narod i za svu Judu u svezi riječi ove knjige koja je nađena; jer je velik gnjev GOSPODNJI što je planuo na nas, zato što očevi naši nisu poslušali riječi ove knjige, da izvrše sve ono što je zapisano glede nas.”

14. Tako su svećenik Hilkija te Ahikam i Akbor i Šafan i Asaija otišli k proročici Huldi, ženi Šaluma sina Tikve, sina Harhasova, čuvara garderobe (a ona je živjela u Jeruzalemu, u učilištu), te su razgovarali s njom.

15. I ona im je rekla: “Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ‘Recite čovjeku koji vas je poslao k meni:

16. Ovako govori GOSPOD: Evo, svalit ću zlo na ovo mjesto i na stanovnike njegove; baš sve riječi knjige koju je kralj Judin čitao.

17. Zato što su me napustili i palili kâd drugim bogovima da bi me izazivali na srdžbu svim djelima ruku svojih, stoga će gnjev moj planuti protiv ovog mjesta i neće se ugasiti.’

18. No kralju Judinom koji vas je poslao da zatražite savjet od GOSPODA, njemu recite ovako: ‘Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov, u svezi riječi koje si čuo,

19. zato što ti je srce omekšalo i zato što si se ponizio pred GOSPODOM, pošto si čuo što sam govorio protiv ovog mjesta i protiv stanovnika njegovih, da će postati pustoš i prokletstvo, pa si razderao odjeću svoju i proplakao preda mnom, ja sam te i uslišio’, govori GOSPOD.

20. ‘Stoga evo, ja ću te pridružiti očevima tvojim i ti ćeš se u miru pridružiti grobu svome, i očima svojim nećeš gledati sve zlo koje ću ja svaliti na ovo mjesto.’ ” I oni su tu riječ odnijeli kralju.