2. Kraljevima 23 BKJ

1. Tada je kralj poslao glasnike pa su se sakupili k njemu sve starješine Jude i Jeruzalema.

2. I uzašao je kralj u Dom GOSPODNJI i svi ljudi iz Jude i svi stanovnici Jeruzalema zajedno s njim, te svećenici i proroci i sav narod, i mali i veliki. Zatim im je on na uši pročitao sve riječi Knjige saveza koja je bila nađena u Domu GOSPODNJEM.

3. A kralj je stao kod stupa i sklopio savez pred GOSPODOM da će hoditi za GOSPODOM i držati zapovijedi njegove i svjedočanstva njegova i odredbe njegove svim srcem svojim i svom dušom svojom, da izvrši riječi ovoga saveza što su zapisane u ovoj knjizi. I sav je narod pristupio savezu.

4. Nato je kralj zapovjedio Hilkiji, velikom svećeniku, i svećenicima drugoga reda i čuvarima vrata, da iznesu iz Hrama GOSPODNJEGA sve posuđe što su ga napravili za Baala i za gaj i za svu vojsku nebesku. Tada ga je spalio izvan Jeruzalema u Kidronskim poljima, a pepeo njegov odnio je u Betel.

5. Zatim je uklonio idolske svećenike koje su kraljevi Judini odredili da pale kâd na uzvišicama u gradovima Judinim, i na mjestima okolo Jeruzalema; a i one što su palili kâd Baalu, suncu i mjesecu i planetima i svoj vojsci nebeskoj.

6. Iznio je gaj iz Doma GOSPODNJEGA izvan Jeruzalema na potok Kidron i zapalio ga kod potoka Kidrona i zdrobio ga u sitan prah pa je bacio prah njegov na grobove sinova naroda.

7. Onda je porušio kuće sodomita što su bile pokraj doma GOSPODNJEGA, gdje su žene tkale zavjese za gaj.

8. Zatim je doveo sve svećenike iz gradova Judinih i oskvrnuo uzvišice gdje su svećenici palili kâd, od Gebe do Beeršebe; onda je porušio uzvišice na vratima što su bile na ulazu u vrata Jošue, gradskog upravitelja, što je bilo čovjeku s lijeva na gradskim vratima.

9. Ali svećenici uzvišica nisu uzlazili na žrtvenik GOSPODNJI u Jeruzalemu, nego su jeli beskvasni kruh među svojom braćom.

10. Zatim je oskvrnuo i Tofet, koji je u dolini sinova Hinomovih, kako nitko ne bi mogao svoga sina ili svoju kćer provoditi kroz oganj za Moleka.

11. I uklonio je konje što su ih kraljevi Judini podarili suncu na ulazu u Dom GOSPODNJI, pokraj odaje komornika Natanmeleka koji je bio u predgrađu, te je ognjem spalio Sunčana kolā.

12. I žrtvenike što su bili na vrhu gornje odaje Ahazove, što su ih načinili kraljevi Judini i žrtvenike koje je napravio Manaše u oba predvorja Doma GOSPODNJEGA, njih je kralj istukao i odlomio ih odande te prah njihov bacio u potok Kidron.

13. Zatim je uzvišice što su bile pred Jeruzalemom, koje su bile zdesna Gore pokvarljivosti, koju je Salomon, kralj Izraelov sagradio Aštarti, gnjusobi Sidonaca, i Kemošu, gnjusobi Moabaca, i Milkomu, gnjusobi sinova Amonovih, kralj oskrvnuo.

14. I razbio je kipove i posjekao gajeve, a mjesta njihova napunio je ljudskim kostima.

15. Osim toga je i žrtvenik što je bio u Betelu, i uzvišicu koju je napravio Jeroboam, sin Nebatov, koji je Izrael navodio na grijeh, oboje taj žrtvenik i tu uzvišicu on je porušio, i spalio uzvišicu te ju zdrobio u prah. Zatim je i gaj spalio.

16. A dok se Jošija okrenuo i ugledao grobnice što su bile ondje na gori, pa poslao nekoga i uzeo kosti iz tih grobnica te ih spalio na žrtveniku. Tako ga je oskrvnuo, prema riječi GOSPODNJOJ koju je čovjek Božji objavio, koji je objavio ove riječi.

17. Tada je rekao: “Kakav je ovo natpis što ga ja vidim?” Nato su mu ljudi iz grada ispričali: “To je grobnica čovjeka Božjeg koji je došao iz Jude i objavio sve ovo što si ti učinio protiv žrtvenika betelskog.”

18. A on je rekao: “Pustite ga, neka nitko ne pomiče kosti njegove!” Tako su ostavili kosti njegove na miru zajedno s kostima proroka koji je došao iz Samarije.

19. A i sve domove uzvišica koji su bili po gradovima samarijskim, koje su napravili kraljevi Izraelovi da izazivaju GOSPODA na srdžbu, Jošija je uklonio i učinio s njima prema svim djelima koja je učinio u Betelu.

20. I pogubio je sve svećenike uzvišica koji su bili ondje nad žrtvenicima te je na njima spalio ljudske kosti pa se vratio u Jeruzalem.

21. Tada je kralj zapovjedio svemu narodu govoreći: “Svetkujte Pashu GOSPODU, Bogu svojemu, kako je to zapisano u Knjizi saveza ovoga.”

22. Zaista se takva Pasha nije držala od dana sudaca koji su sudili Izraelu, a ni u svim danima kraljeva Izraelovih i kraljeva Judinih.

23. Osim osamnaeste godine kralja Jošije, u kojoj se takva Pasha održala GOSPODU u Jeruzalemu.

24. Nadalje, zazivače duhova i čarobnjake i kipove i idole i sve gnjusobe što su se viđale u zemlji Judinoj i u Jeruzalemu, Jošija je uklonio, da bi izvršio riječi zakona koje su bile zapisane u knjizi što ju je svećenik Hilkija našao u Domu GOSPODNJEM.

25. I prije njega nije bilo kralja poput njega koji se obratio GOSPODU svim svojim srcem i svom svojom dušom i svom svojom snagom, prema svemu Mojsijevu zakonu, niti je poslije njega ustao netko poput njega.

26. Ali GOSPOD se nije okrenuo od žestine velikoga gnjeva svoga kojim je srdžba njegova planula protiv Jude zbog svih izazivanja kojima ga je Manaše izazivao pored svega.

27. Tada je GOSPOD rekao: “I Judu ću maknuti ispred lica svoga kao što sam maknuo Izrael, i odbacit ću ovaj grad Jeruzalem koji sam izabrao i Dom za koji sam rekao: ‘Moje će ime biti ondje.’

28. A ostala djela Jošijina i sve što je činio, nije li to zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva Judinih?

29. U dane njegove Faraonneko, kralj egipatski, uzašao je protiv kralja asirskoga na rijeku Eufrat. I kralj Jošija krenuo je protiv njega; a ovaj ga je pogubio kod Megida, kad ga je ugledao.

30. Zatim su ga sluge njegove mrtva prenijele u kolima iz Megida i dovezle ga u Jeruzalem te su ga pokopali u njegovoj grobnici. A narod te zemlje je uzeo Jehoahaza, sina Jošijina te su ga pomazali i zakraljili ga umjesto oca njegova.

31. Jehoahaz je bio star dvadeset i tri godine kad je počeo kraljevati i kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. A majci njegovoj ime je bilo Hamutala; bila je kći Jeremije iz Libne.

32. I on je činio ono što je bilo zlo u očima GOSPODNJIM, prema svemu što su činili očevi njegovi.

33. I Faraonneko svezao ga je kod Rible, u zemlji hamatskoj, da ne bi mogao kraljevati u Jeruzalemu; i nametnuo je zemlji danak od sto talenata srebra i jedan talenat zlata.

34. Zatim je Faraonneko postavio Elijakima, sina Jošijina, za kralja umjesto Jošije, oca njegova, te je promijenio ime njegovo u Jehojakim. Onda je odveo Jehoahaza; tako je ovaj došao u Egipat pa je ondje umro.

35. I Jehojakim je davao srebro i zlato faraonu; a on je nametnuo porez zemlji kako bi davao novac po zapovijedi faraonovoj. Iznuđivao je srebro i zlato od naroda te zemlje, od svakoga prema svom načinu oporezivanja, da bi to dao Faraonneku.

36. Jehojakim je bio star dvadeset i pet godina kad je počeo kraljevati, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. A majci njegovoj ime je bilo Zebuda; bila je kći Pedaje iz Rume.

37. I on je činio ono što je bilo zlo u očima GOSPODNJIM, prema svemu što su činili očevi njegovi.