2. Kraljevima 7 SHP

1. Elizej je rekao: »Poslušaj BOŽJU riječ! Ovako govori BOG: ‘Već sutra u ovo vrijeme, na samarijskim gradskim vratima, hrane će opet biti dovoljno. Ćup finog brašna, kao i dva ćupa ječma, moći će se jeftino nabaviti za samo jedan srebrnjak.’«

2. Tada je zapovjednik, na čiju se ruku oslanjao kralj, rekao Božjem čovjeku: »Kad bi i sâm BOG otvorio nebeske riznice, pa zar bi to bilo moguće?« »Vidjet ćeš na svoje oči«, odgovorio je Elizej, »ali ti nećeš jesti.«

3. U isto vrijeme, bila su četvorica gubavca na gradskim vratima. Govorili su jedan drugome: »Zašto da sjedimo ovdje čekajući smrt?

4. Ako odlučimo ući u grad, umrijet ćemo od gladi. No umrijet ćemo i ako ostanemo ovdje. Zato, pođimo u aramejski tabor. Ako nam ondje poštede život, živjet ćemo. A ako nas odluče ubiti, ionako ćemo umrijeti.«

5. U sumrak su krenuli u aramejski tabor. Stigli su do ruba tabora, kad tamo — nigdje nikoga!

6. Bog je bio učinio da Aramejci čuju zvuk bojnih kola i konja, i buku silne vojske. Govorili su međusobno: »Izraelski je kralj unajmio hetitskog i egipatskog kralja da nas napadnu!«

7. Tako su Aramejci pobjegli rano uvečer i sve ostavili. Napustili su svoje šatore, konje i magarce te pobjegli da spase živu glavu.

8. Kad su gubavci stigli do ruba tabora, ušli su u jedan šator pa su jeli i pili. Zatim su uzeli srebro, zlato i odjeću te sve to sakrili izvan tabora. Potom su se vratili i ušli u drugi šator. I odande su uzeli nešto stvari pa su i njih sakrili.

9. Tada su rekli jedan drugome: »Ne činimo dobro. Ovo je dan radosnih vijesti, a mi o njima šutimo. Ako budemo čekali da svane, stići će nas kazna. Zato krenimo i o svemu obavijestimo ljude u kraljevskoj palači.«

10. Tako su se gubavci vratili i pozvali čuvare gradskih vrata. Rekli su im: »Ušli smo u aramejski tabor, a tamo nema nikoga. Samo privezani konji i magarci, a šatori su još uvijek podignuti.«

11. Čuvari gradskih vrata dojavili su sve to u kraljevsku palaču.

12. Kralj je noću ustao i rekao svojim zapovjednicima: »Reći ću vam što nam spremaju Aramejci. Znaju da gladujemo pa su napustili tabor i sakrili se u polju. Misle da ćemo izaći iz grada te da će nas pohvatati žive i tako ući u grad.«

13. Jedan je od njegovih zapovjednika rekao: »Neka nekoliko naših ljudi uzme pet od preostalih konja u gradu. Konji bi ionako uskoro uginuli, kao uostalom i svi preostali Izraelci u ovome gradu. Pošaljimo ljude i doznat ćemo što se događa.«

14. Odabrali su dvoja bojna kola s konjima. Kralj ih je poslao za aramejskom vojskom i zapovjedio: »Idite i vidite što se događa.«

15. Pratili su Aramejce sve do rijeke Jordan. Cijeli je put bio prekriven odjećom i opremom koju su Aramejci izgubili pri bijegu. Glasnici su se vratili i izvijestili kralja.

16. Tada je narod izašao iz grada i opljačkao aramejski tabor. Dogodilo se kao što je BOG bio najavio. Ćup brašna, kao i dva ćupa ječma, mogli su se nabaviti za samo jedan srebrnjak.

17. A kralj je na gradska vrata postavio onoga istog zapovjednika na čiju se oslanjao ruku. Narod ga je pregazio i on je izdahnuo. Dogodilo se baš kao što je Božji čovjek prorekao kad je kralj došao u njegovu kuću.

18. Jer, Božji je čovjek tada rekao kralju: »Već sutra u ovo isto vrijeme, na samarijskim gradskim vratima, ćup finog brašna, kao i dva ćupa ječma, prodavat će se za samo jedan srebrnjak.«

19. A onaj je zapovjednik rekao tada Božjem čovjeku: »Kad bi i sam BOG otvorio nebeske riznice, pa zar bi to bilo moguće?« Božji mu je čovjek odgovorio: »Vidjet ćeš sâm na svoje oči, ali ti nećeš jesti.«

20. Tako se i dogodilo jer ga je narod pregazio na vratima, gdje je i umro.