Logo
🔍

2. Samuelova 15 BKJ

« Abšalomova urota

1. I dogodilo se nakon toga, da je Abšalom pribavio sebi bojna kola i konje i pedeset ljudi da trče pred njim.

2. I Abšalom je ustajao rano i stao bi pokraj puta koja vode do gradskih vrata; i bilo je to tako da kad bi neki čovjek koji je imao neku parnicu išao kralju po presudu, da bi ga onda Abšalom dozvao k sebi i rekao: “Iz kojega si ti grada?” A on je rekao: “Tvoj je sluga iz jednog od plemena Izraelovih”.

3. Nato bi mu Abšalom rekao: “Vidiš, tvoj je slučaj dobar i ispravan, ali nema nikoga opunomoćenog od kralja da bi te saslušao.”

4. Abšalom bi još rekao: “Ah, da bi se mene postavilo za suca u zemlji pa da bi svaki čovjek koji ima kakvu parnicu ili spor mogao doći k meni i ja bih mu pribavio pravdu!”

5. A bilo je to tako da kad bi mu se netko približio da mu se pokloni, on bi pružio ruku svoju i privukao ga k sebi te ga poljubio.

6. I na taj način Abšalom je postupao prema svemu Izraelu koji je dolazio kralju po presudu. Tako je Abšalom krao srca ljudi iz Izraela.

7. I dogodilo se nakon četrdeset godina, da je Abšalom rekao kralju: “Molim te, dopusti mi da odem u Hebron i da izvršim svoj zavjet kojim sam se zavjetovao GOSPODU.

8. Jer se sluga tvoj zavjetom zavjetovao dok je boravio u Gešuru u Siriji, govoreći: ‘Ako me GOSPOD zaista dovede natrag u Jeruzalem, tada ću služiti GOSPODU.’ ”

9. Nato mu je kralj rekao: “Idi u miru!” Tada je on ustao i otišao u Hebron.

10. No Abšalom je poslao uhode po svim plemenima Izraelovim govoreći: “Čim začujete zvuk trube, tada recite: ‘Abšalom kraljuje u Hebronu.’ ”

11. A s Abšalomom je otišlo dvije stotine ljudi iz Jeruzalema, koji su bili pozvani; i otišli su oni u svojoj zaostalosti i nisu ništa shvaćali.

David bježi iz Jeruzalema

12. A Abšalom je poslao i po Ahitofela Gilonita, Davidova savjetnika, iz njegova grada, baš iz Gila, dok je on prinosio žrtve. A urota je bila jaka jer se narod koji je bio uz Abšaloma stalno povećavao.

13. Tada je k Davidu stigao glasnik govoreći: “Srca ljudi iz Izraela su uz Abšaloma.”

14. Nato je David rekao svim svojim slugama koji su bili s njim u Jeruzalemu: “Ustanite pa da pobjegnemo! Jer inače nećemo pobjeći od Abšaloma. Požurite se otići, da nas odjednom ne sustigne te ne svali na nas zlo i ne potuče grad oštricom mača!”

15. Nato su kraljeve sluge rekle kralju: “Evo, sluge tvoje su spremne učiniti što god odredi naš gospodar kralj!”

16. I kralj je izašao i svi njegovi dvorani za njim. A kralj je ostavio deset žena koje su bile inoče da čuvaju dvor.

17. I kralj je otišao i sav narod za njim te su se zadržali na nekom mjestu koje je bilo podalje.

18. I sve sluge njegove prošle su pokraj njega; i svi Kerećani i svi Pelećani i svi Gitijci, šest stotina ljudi koji su pošli za njim iz Gata, prošli su pred kraljem.

19. Tada je kralj rekao Itaju Gitijcu: “Zašto i ti ideš s nama? Vrati se u svoje mjesto i ostani kod kralja! Jer si ti tuđinac pa i prognanik.

20. Pošto si došao tek jučer, zar da te ja danas vodim gore i dolje s nama? Budući da ja idem gdje mogu, vrati se i odvedi svoju braću natrag; neka milosrđe i istina budu s tobom!”

21. Ali je Itaj odgovorio kralju i rekao: “Tako mi života GOSPODNJEG i tako mi života moga gospodara kralja, zasigurno na kojem god mjestu bude moj gospodar kralj, bilo u smrti ili u životu, baš ondje će biti i tvoj sluga!”

22. Nato je David rekao Itaju: “Idi i prođi!” I Itaj Gitijac je prošao i svi ljudi njegovi i svi maleni njegovi koji su bili s njim.

23. I sva je zemlja plakala jakim glasom i sav je narod prošao. Zatim je i kralj prošao potok Kidron pa je i sav narod prošao prema putu u pustinju.

24. I evo, i Zadok i svi Leviti bili s njim te su nosili Kovčeg saveza Božjega. I oni su spustili Kovčeg Božji, a Abijatar je uzašao sve dok sav narod nije prestao prelaziti iz grada.

25. Tada je kralj rekao Zadoku: “Odnesi natrag u grad Kovčeg Božji. Ako nađem naklonost u očima GOSPODNJIM, on će me dovesti natrag i pokazati mi i njega i njegovo obitavalište.

26. A ako kaže ovako: ‘Ne sviđaš mi se’, evo me, neka učini sa mnom što se njemu čini dobro!”

27. Još je kralj rekao svećeniku Zadoku: “Nisi li ti vidovnjak? Vratite se u grad u miru, vi i vaša dva sina s vama; tvoj sin Ahimaaz i Abijatarov sin Jonatan.

28. Gledajte, ja ću se zadržati na ravnici pustinje sve dok od vas ne dođe riječ da mi to potvrdi.”

29. Stoga su Zadok i Abijatar odnijeli Kovčeg Božji natrag u Jeruzalem pa su se ondje zadržali.

30. A David se uspinjao po usponu na Maslinsku goru te je plakao dok se uspinjao i glava mu je bila pokrivena i išao je bosonog; i iz svega naroda koji je bio s njim svatko je pokrio glavu svoju te su se uspinjali i plakali dok su se uspinjali.

31. Tada je netko rekao Davidu govoreći: “Ahitofel je među urotnicima s Abšalomom.” Nato je David rekao: “GOSPODE, molim te, preokreni Ahitofelov savjet u ludost!”

32. I dogodilo se, kad je David došao na vrh gore, gdje je Bogu iskazivao štovanje, da mu je, gle, došao u susret Hušaj Arhijac razdrtog ogrtača i glave posute zemljom.

33. Njemu je David rekao: “Ako prijeđeš sa mnom, onda ćeš mi biti na teret.

34. No ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: ‘Kralju, ja ću biti tvoj sluga, kao što sam ja dosada bio sluga tvoga oca, tako ću sada biti i tvoj sluga’, onda ćeš moći za mene osujetiti Ahitofelov savjet.

35. Neće li ondje s tobom biti svećenici Zadok i Abijatar? Stoga će biti tako, da ono što budeš čuo iz kraljevog dvora, trebaš to reći svećenicima Zadoku i Abijataru.

36. Evo, s njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaaz, Zadokov sin i Jonatan, Abijatarov sin: po njima mi javljajte sve ono što čujete.”

37. Tako je Hušaj, Davidov prijatelj, došao u grad, a Abšalom je došao u Jeruzalem.

»