2. Samuelova 18 BKJ

1. Tada je David pobrojio narod koji je bio s njim pa je postavio nad njima tisućnike i satnike.

2. Zatim je David otposlao jednu trećinu naroda pod rukom Joaba i jednu trećinu pod rukom Abišaja, sina Zerujina, brata Joabova, a jednu trećinu pod rukom Itaja Gitijca. Nato je kralj rekao narodu: “I ja ću zasigurno ići osobno s vama.”

3. Ali mu je narod odgovorio: “Ti nemoj ići. Jer ako mi pobjegnemo, oni se neće zbog nas zabrinuti, niti ako i pola od nas izgine, neće se oni zbog nas zabrinuti. No sada, ti si vrijedan kao nas deset tisuća. Stoga je sada bolje da nam priskačeš u pomoć iz grada.”

4. Nato im je kralj rekao: “Učinit ću što se vama čini bolje.” I kralj je stao na stranu kod gradskih vrata i sav je narod izašao po stotinama i po tisućama.

5. Zatim je kralj zapovjedio Joabu, Abišaju i Itaju govoreći: “Postupajte blago radi mene s mladićem Abšalomom!” I sav je narod čuo kad je kralj dao nalog svim zapovjednicima u vezi Abšaloma.

6. Tako je narod izašao u polje nasuprot Izraelu i bitka se dogodila u Efrajimovoj šumi.

7. Ondje je narod Izraelov bio potučen pred slugama Davidovim; i ondje se dogodio veliki pokolj onoga dana: dvadeset tisuća mrtvih.

8. Jer se boj ondje proširio po licu te cijele zemlje; i šuma je proždrla onoga dana više ljudi nego što ih je proždro mač.

9. A Abšalom je susreo Davidove sluge. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga je došla pod debele grane velikog hrasta, pa mu je glava zapela na hrastu i on ostao visjeti između neba i zemlje, a mazga koja je bila ispod njega otišla je dalje.

10. A neki čovjek je to vidio i dojavio Joabu te rekao: “Evo, vidio sam Abšaloma gdje visi na jednom hrastu.”

11. Nato je Joab rekao čovjeku koji mu je to dojavio: “Evo, ti si ga vidio pa zašto ga nisi ondje sastavio sa zemljom? Tada bih ti dao deset srebrnih šekela i jedan pojas!”

12. Ali čovjek je rekao Joabu: “Makar da ja u svoju ruku primim tisuću srebrnih šekela, još uvijek ne bih digao ruku svoju na kraljeva sina! Jer smo na svoje uši čuli kako je kralj naložio tebi i Abišaju i Itaju govoreći: ‘Pazite da nitko ne dira mladića Abšaloma!’

13. Inače bi trebao izvesti obmanu protiv vlastitog života; jer nema ništa što kralju ostaje skriveno, a i ti sâm bi se postavio protiv mene.”

14. Nato je Joab rekao: “Neću se tako zadržavati s tobom!” Zatim je uzeo tri strelice u svoje ruke te je njima probio srce Abšalomu, dok je još bio živ nasred hrasta.

15. Nato su desetorica momaka, štitonoša Joabovih okružili te udarili Abšaloma i pogubili ga.

16. Tada je Joab zatrubio u trubu pa se narod počeo vraćati iz potjere za Izraelom; jer je Joab zaustavio narod.

17. Zatim su uzeli Abšaloma i bacili ga u veliku jamu u šumi te su na njega navalili jako veliku gomilu kamenja. I sav je Izrael pobjegao svaki u svoj šator.

18. A Abšalom je još za svojega života bio uzeo i sebi postavio stup, koji je u Kraljevoj dolini, jer je rekao: “Nemam sina da sačuva spomen mojem imenu.” I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se on do dana današnjega zove “Abšalomovo mjesto”.

19. Tada je Ahimaaz, sin Zadokov, rekao: “Dopusti da sada otrčim i odnesem kralju vijesti kako mu je GOSPOD dao osvetu nad njegovim neprijateljima.”

20. A Joab mu je rekao: “Ti danas ne trebaš nositi vijesti, nego ćeš nositi vijesti drugi dan; danas ne trebaš nositi vijesti zato što je kraljev sin umro.”

21. Zatim je Joab rekao Kušiju: “Idi reci kralju što si vidio!” Tada se Kuši poklonio Joabu i otrčao.

22. Nato je Ahimaaz, sin Zadokov još jednom rekao Joabu: “Kako god bilo, molim te, dopusti mi da i ja otrčim za Kušijem.” A Joab je rekao: “Zašto da i ti trčiš, sine moj, pošto ti nemaš spremne vijesti?”

23. “Kako god bilo”, rekao je “dopusti mi da otrčim!” A on mu je rekao: “Trči!” Nato je Ahimaaz otrčao putem po ravnici i pretekao Kušija.

24. A David je sjedio među dvojim gradskim vratima, a stražar se popeo na krov iznad vrata, na zidine. Zatim je podigao oči svoje i pogledao i ugledao nekog čovjeka kako trči sâm.

25. Zatim je stražar povikao i javio kralju. A kralj je rekao: “Ako je sâm, vijesti su u ustima njegovim.” I on je dolazio brzo i približio se.

26. Uto je stražar ugledao drugoga čovjeka kako trči. I stražar je pozvao vratara i rekao: “Pogledaj drugoga čovjeka kako trči sâm!” Nato je kralj rekao: “I on nosi vijesti.”

27. Tada je stražar rekao: “Ja mislim da je trk prvoga poput trka Ahimaazovog, sina Zadokova.” A kralj je rekao: “On je dobar čovjek, i dolazi s dobrim vijestima.”

28. Zatim je Ahimaaz pozvao kralja i rekao: “Dobro je!” Nato je pao licem svojim na zemlju pred kralja i rekao: “Blagoslovljen neka bude GOSPOD, tvoj Bog, koji je predao ljude što su digli ruku svoju na moga gospodara kralja!”

29. Tada je kralj upitao: “Je li dobro mladić Abšalom?” A Ahimaaz je odgovorio: “Kad je Joab poslao kraljevog slugu i mene, slugu tvoga, vidio sam veliki metež, ali ne znam što je bilo.”

30. Nato mu je kralj rekao: “Makni se i stani tamo!” On se je maknuo i stao.

31. I gle, došao je Kuši. Uto je Kuši rekao: “Vijesti, moj gospodaru kralju: jer se GOSPOD danas osvetio svima koji su ustali na tebe.”

32. A kralj je upitao Kušija: “Je li dobro mladić Abšalom?” A Kuši je odgovorio: “Neprijatelji moga gospodara kralja i svi koji se dižu na tebe da ti nanesu štetu, neka budu kao što je taj mladić!”

33. Nato je kralj zadrhtao te se popeo u odaju nad gradskim vratima i zaplakao; i dok se penjao ovako je govorio: “Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Daj Bože da sam ja umro za tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!”