Djela apostolska 10 BKJ

1. A u Cezareji je bio neki čovjek imenom Kornelije, satnik čete zvane Italska.

2. Čovjek pobožan, i koji se boji Boga sa svim svojim domom te je i davao mnogo milodara narodu i neprestano se molio Bogu.

3. On je u viđenju, oko devetog sata dana, jasno vidio da anđeo Božji ulazi k njemu i govori mu: “Kornelije!”

4. I on ga je pogledao, uplašio se te rekao: “Što je, Gospodine?” A on mu je rekao: “Tvoje su molitve i tvoji milodari uzišli kao podsjetnica pred Boga.

5. A sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji je nazvan Petar.

6. On se je smjestio kod nekog Šimuna, kožara, čija je kuća uz more; on će ti reći što moraš činiti.”

7. A kad je anđeo koji je govorio Korneliju otišao, dozvao je dvojicu svojih slugu i jednoga pobožnog vojnika od onih koji su mu stalno služili.

8. I kada im je sve to izložio, poslao ih je u Jopu.

9. A sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, uzišao je Petar oko šestog sata na krov moliti se.

10. I jako je ogladnio, te zaželio nešto pojesti. I dok su mu pripremali, pao je u zanos

11. i ugledao otvoreno nebo i neku posudu, sličnu velikom platnu svezanom s četiri kraja, kako silazi na njega i spušta se na zemlju.

12. U njoj su bili svakovrsni četveronošci zemaljski i zvijeri, i gmazovi i ptice nebeske.

13. I došao mu je glas: “Ustani, Petre, kolji i jedi!”

14. A Petar je rekao: “Ne nikako, Gospodine, jer nikada nisam jeo ništa prosto i nečisto.”

15. A glas mu je opet po drugi put progovorio: “Što je Bog očistio, ti ne nazivaj prostim!”

16. To se ponovilo tri puta, i posuda je ponovo bila ponesena u nebo.

17. A dok se je Petar u sebi dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje je gledao, gle, ljudi koje je poslao Kornelije stali su na vrata, pošto su se raspitali za Šimunovu kuću.

18. I pozvali su i upitali je li se Šimun koji je nazvan Petar smjestio ondje?

19. A dok je Petar razmišljao o viđenju, Duh mu je rekao: “Gle, traže te tri čovjeka.”

20. Stoga ustani, siđi i pođi s njima i ništa ne sumnjaj, jer sam ih ja poslao!”

21. Tada je Petar sišao k tim ljudima, koje je k njemu poslao Kornelije te rekao: “Evo, ja sam onaj koga vi tražite. Koji je razlog zbog kojeg ste došli?”

22. I odgovorili su mu: “Kornelije, satnik, čovjek pravedan i koji se boji Boga i na dobrom glasu među cijelim židovskim narodom, bio je upozoren od Boga po svetom anđelu da te pozove u svoju kuću i da čuje riječi od tebe.”

23. Tada ih je pozvao unutra i smjestio. A sutradan je Petar pošao s njima te su mu se pridružila neka braća iz Jope.

24. A sljedećeg dana stigli su u Cezareju. I Kornelije ih je čekao, a bio je sazvao svoju rodbinu i bliske prijatelje.

25. I dok je Petar ulazio, Kornelije mu je izašao u susret, pao do njegovih nogu te mu iskazao štovanje.

26. A Petar ga je podignuo govoreći: “Ustani! I ja sam isto čovjek!”

27. I dok je razgovarao s njim, ušao je i našao mnogo onih koji su se sakupili,

28. te im rekao: “Vi znate da čovjeku koji je Židov zakonom nije dopušteno družiti se ili pak dolaziti k onomu koji je iz drugog naroda, ali je meni Bog pokazao da nikoga ne zovem prostim ili nečistim.

29. Zato sam i došao bez prigovora, čim sam bio pozvan. Stoga bih vas želio upitati s kojom namjerom ste me pozvali?”

30. Nato je Kornelije rekao: “Prije četiri dana bio sam u postu sve do ovog časa, i o devetom satu molio sam u svojoj kući, i gle, neki je čovjek u sjajnoj odjeći stao pred mene,

31. te rekao: ʻKornelije, uslišana je tvoja molitva i tvoji milodari su spomenuti pred Bogom.

32. Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji je nazvan Petar! On se smjestio u kući Šimuna kožara, pokraj mora, koji će kad dođe govoriti s tobom.ʼ

33. Stoga sam odmah poslao k tebi, i ti si dobro učinio što si došao. Sada smo, dakle, svi mi ovdje pred Bogom da čujemo sve što ti je Bog zapovjedio.”

34. Tada je Petar otvorio usta i rekao: “Doista, sada shvaćam da Bog nije pristran,

35. nego je njemu prihvatljiv u svakom narodu onaj koji ga se boji i čini što je pravedno.

36. Riječ koju je Bog poslao sinovima Izraelovim, propovijedajući mir po Isusu Kristu. (On je Gospodin svih.)

37. Vi znate tu riječ, koja je bila razglašena po svoj Judeji, a počelo je u Galileji, poslije krštenja koje je Ivan propovijedao:

38. Kako je Bog Isusa iz Nazareta pomazao Svetim Duhom i snagom te kako je on prolazio okolo čineći dobro i ozdravljujući sve koje je Đavao ugnjetavao, jer je Bog bio s njim.

39. I mi smo svjedoci svega što je učinio i u zemlji židovskoj i u Jeruzalemu, njega su pogubili i objesili ga na drvo.

40. Njega je Bog uskrsnuo treći dan i javno ga očitovao.

41. Ne svemu narodu, nego unaprijed od Boga izabranim svjedocima, nama koji smo s njim jeli i pili nakon što je uskrsnuo od mrtvih.

42. I on nam je zapovjedio propovijedati narodu i svjedočiti da je on taj koji je od Boga određen da bude sudac živih i mrtvih.

43. Za njega svjedoče svi proroci da po imenu njegovom prima oslobođenje od grijeha svaki koji u njega vjeruje.”

44. Još dok je Petar govorio te riječi, Duh Sveti se spustio na sve koji su čuli riječ.

45. A vjernici iz obrezanja koji su došli s Petrom bili su zapanjeni zato što se i na Pogane izlio dar Duha Svetoga.

46. Jer su ih čuli gdje govore jezicima i veličaju Boga. Tada je Petar progovorio:

47. “Može li tko zabraniti vodu, da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga isto kao i mi?”

48. I zapovjedio im je da se krste u ime Gospodinovo. Tada su ga zamolili da ostane s njima nekoliko dana.