Djela apostolska 11 BKJ
1. A apostoli i braća što su bili u Judeji dočuli su da su i Pogani primili riječ Božju,
2. i kad je Petar uzišao u Jeruzalem, oni iz obrezanja prepirali su se s njim,
3. govoreći: “Ušao si k neobrezanim ljudima i jeo s njima!”
4. Nato im je Petar počeo sve po redu izlagati govoreći:
5. “Bio sam u gradu Jopi i molio se, te sam u zanosu ugledao viđenje; neka posuda, slična velikom platnu zavezanom s četiri kraja silazi s neba i dolazi sve do mene.
6. U njoj sam, kad sam u nju dobro promotrio, vidio četveronošce zemaljske, i zvijeri, i gmazove i ptice nebeske.
7. I čuo sam glas koji mi je govorio: ʻUstani Petre, kolji i jedi!ʼ
8. Ali ja sam rekao: ʻNe nikako, Gospodine, jer nikada ništa prosto i nečisto nije ušlo u moja usta.ʼ
9. Nato mi je po drugi put glas s neba progovorio: ʻOno što je Bog očistio, ti ne nazivaj prostim!ʼ
10. A to se dogodilo tri puta te je ponovo sve bilo povučeno u nebo.
11. I, gle, odmah su pred kuću u kojoj sam bio već došla tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni.
12. Tada mi je Duh rekao da pođem s njima ništa ne sumnjajući. Također su me pratila i ova šestorica braće te smo ušli u kuću tog čovjeka.
13. I on nam je izložio kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao pred njega i rekao mu: ʻPošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna, koji je nazvan Petar:
14. On će ti govoriti riječi po kojima ćeš ti i sav tvoj dom biti spašeni.ʼ
15. I dok sam počeo govoriti, sišao je na njih Duh Sveti kao i na nas u početku.
16. Tada sam se sjetio riječi Gospodinove: kako je rekao: ʻIvan je doista krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.ʼ
17. Ako im je, dakle, Bog dao isti dar kao i nama, koji vjerujemo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se odupirao Bogu?”
Crkva u Antiohiji18. Kad su to čuli, primirili su se te počeli slaviti Boga govoreći: “Dakle, i Poganima je Bog podario pokajanje na život!”
19. A oni koji su bili raspršeni poslije progonstva koje je nastalo zbog Stjepana prostirali su se sve do Fenicije, Cipra i Antiohije, nisu nikome propovijedali riječ nego samo Židovima.
20. A neki od njih bili su ljudi iz Cipra i Cirene koji su, kad su došli u Antiohiju, govorili Helenistima propovijedajući Gospodina Isusa.
21. I ruka Gospodinova bila je s njima te je velik broj povjerovao i okrenuo se Gospodinu.
22. Tada je vijest o tome došla do ušiju crkve koja je bila u Jeruzalemu te su oni poslali Barnabu da ode sve do Antiohije.
23. On se, kada je došao tamo te vidio milost Božju, razveselio i sve ih je ohrabrio da odlučna srca prionu uz Gospodina.
24. Jer je on bio dobar čovjek, pun Duha Svetoga i vjere. I mnogo se naroda pridružilo Gospodinu.
25. Zatim je Barnaba otputovao u Tarz potražiti Savla.
26. A kad ga je našao, doveo ga je u Antiohiju. I dogodilo se da su se godinu dana sastajali s crkvom i poučavali puno naroda. I najprije su u Antiohiji učenici nazvani kršćanima.
27. A u te dane stigli su iz Jeruzalema u Antiohiju proroci.
28. A jedan od njih, po imenu Agab, ustao je i po Duhu nagovijestio da će biti velika glad po cijelom svijetu, koja se dogodila u dane cezara Klaudija.
29. Tada su učenici odlučili, svaki prema svojim mogućnostima, poslati pomoć braći koja su živjela u Judeji.
30. To su i učinili te poslali to starješinama po rukama Barnabinim i Savlovim.