Djela apostolska 13 BKJ

1. A tamo je, u crkvi koja je bila u Antiohiji, bilo nekih proroka i učitelja: kao Barnaba, i Šimun zvani Niger, i Lucije Cirenac, i Manaen, koji je bio othranjen zajedno s Herodom, tetrarhom, i Savao.

2. Dok su jednom izvršavali službu Gospodinu i postili, Duh Sveti je rekao: “Odvojite mi Barnabu i Savla za djelo za koje sam ih pozvao.”

3. Tada su, pošto su postili i molili, položili ruke na njih te ih otposlali.

4. Tako su oni poslani od Duha Svetoga otputovali u Seleuciju i odande otplovili na Cipar.

5. I kad su bili u Salaminu, propovijedali su riječ Božju u židovskim sinagogama. A imali su sa sobom i Ivana za poslužitelja.

6. A kad su prošli sav otok do Pafa, našli su nekog vračara, lažnog proroka, Židova kome je bilo ime Barisus,

7. koji je bio s prokonzulom te zemlje Sergijem Pavlom, čovjekom razboritim. Ovaj je dozvao Barnabu i Savla te zaželio čuti riječ Božju.

8. Ali im se usprotivio Elim, vračar, jer mu tako glasi ime u prijevodu, nastojeći prokonzula odvratiti od vjere.

9. Tada se Savao (koji se zvao i Pavao) napunio Duhom Svetim i uperio oči u njega

10. te rekao: “O, sine đavolski, pun svake lukavosti i zloće, neprijatelju svake pravednosti, nećeš li prestati s iskrivljavanjem ravnih puteva Gospodinovih?

11. A sada, evo ruke Gospodinove na tebe: oslijepit ćeš i neko vrijeme nećeš vidjeti sunce!” I odjednom je pao na njega mrak i tama te se vrtio naokolo tražeći nekog da ga vodi za ruku.

12. Tada je prokonzul, kad je vidio što se dogodilo, uzvjerovao pošto se zapanjio Gospodinovim naukom.

13. A kad su se Pavao i njegovi pratioci otisnuli iz Pafa, došli su u Pergu u Pamfiliji. A Ivan se odvojio od njih te se vratio u Jeruzalem.

14. A oni kad su napustili Pergu došli su u Antiohiju u Pizidiji, te su ušli u sinagogu na dan Šabata i sjeli.

15. I poslije čitanja Zakona i Proroka nadstojnici sinagoge poslali su po njih govoreći: “Ljudi! Braćo! Ako li vi imate kakvu poticajnu riječ za narod, govorite!”

16. Tada je Pavao ustao, rukom dao znak i rekao: “Ljudi, Izraelci i vi koji se Boga bojite, saslušajte!

17. Bog ovoga naroda, Izraela, izabrao je naše očeve. On je uzvisio ovaj narod dok su živjeli kao tuđinci, u zemlji Egipatskoj, i uzdignutom rukom izveo ih iz nje.

18. I u vremenu oko četrdeset godina podnosio je njihovo ponašanje u pustinji.

19. A kad je uništio sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ždrijebom im je razdijelio njihovu zemlju.

20. I nakon toga dao im je suce za oko četiri stotine i pedeset godina sve do proroka Samuela.

21. A nakon toga zatražili su kralja, i Bog im je dao Šaula, sina Kišova, čovjeka iz plemena Benjaminova, na četrdeset godina.

22. I kad je njega uklonio, podignuo im je Davida za kralja, o kome je i posvjedočio i rekao: ʻNašao sam Davida, sina Jišajeva, čovjeka po mome vlastitom srcu, koji će ispuniti svu moju volju.ʼ

23. Iz njegovog je sjemena Bog po svom obećanju podigao Izraelu Spasitelja: Isusa.

24. Već je Ivan prije njegovog dolaska propovijedao krštenje pokajanja svom izraelskom narodu.

25. A Ivan je, kad je dovršavao svoju trku, rekao: ʻŠto mislite tko sam ja? Nisam ja onaj! Ali evo, poslije mene dolazi onaj kome ja nisam dostojan odvezati obuću na nogama.ʼ

26. Ljudi! Braćo! Djeco Abrahamovog roda i oni među vama koji se boje Boga, vama je bila poslana riječ ovog spasenja.

27. Jer oni što žive u Jeruzalemu i njihovi vladari, budući da nisu upoznali njega, ni glasove Proroka što se čitaju svakog Šabata, ispunili su ih pošto su ga osudili.

28. I premda na njemu nisu našli nikakva razloga za smrtnu kaznu, zatražili su od Pilata da ga se pogubi.

29. A kad su oni tako ispunili sve ono što je o njemu zapisano, skinuli su ga s drveta i položili u grobnicu.

30. Ali ga je Bog uskrsnuo od mrtvih.

31. I on se mnogo dana pokazivao onima koji su s njim uzišli iz Galileje u Jeruzalem, koji su njegovi svjedoci za narod.

32. I mi vam navješćujemo radosnu vijest kako je obećanje koje je dano našim očevima,

33. Bog je to ispunio nama, njihovoj djeci, tako da je uskrsnuo Isusa, kao što je i zapisano u drugom psalmu: ʻTi si Sin moj, ja sam te danas rodio.ʼ

34. A što se tiče da ga je uskrsnuo od mrtvih te da se više nikad ne vraća u trulež, rekao je ovako: ʻDat ću vam pouzdano milosrđe Davidovo.ʼ

35. Zato je rekao u još jednom psalmu: ʻNećeš dopustiti da Sveti tvoj vidi trulež.ʼ

36. Jer je David, pošto je svome naraštaju poslužio po volji Božjoj, usnuo i bio položen sa svojim očevima te vidio trulež.

37. Ali onaj koga je Bog uskrsnuo nije vidio trulež.

38. Neka vam je znano, dakle, ljudi i braćo da vam se po ovom čovjeku propovijeda oproštenje grijeha.

39. I po njemu se svaki koji vjeruje opravdava od svega od čega se vi niste mogli opravdati Mojsijevim Zakonom.

40. Pazite stoga da ne dođe na vas ono što je rečeno u Prorocima:

41. ʻGledajte, vi koji prezirete, čudite se i nestanite! Jer u vaše dane činim djelo, djelo za koje ne biste povjerovali da vam ga tko ispriča.ʼ ”

42. I dok su Židovi izlazili iz sinagoge, Pogani su ih molili da im se idućeg Šabata propovijedaju te riječi.

43. A kad se skupština razišla, mnogi su Židovi i pobožni prozeliti počeli slijediti Pavla i Barnabu, koji su ih nagovarali da ustraju u milosti Božjoj.

44. A idućeg Šabata skupio se gotovo cijeli grad da čuje riječ Božju.

45. Ali kad su Židovi vidjeli mnoštvo, ispunili su se zavišću te su govorili protiv onoga što je Pavao rekao, protiveći se i huleći.

46. Tada je Pavlu i Barnabi porasla hrabrost te su progovorili: “Bilo je potrebno najprije vama govoriti riječ Božju. No budući da je vi odbacujete i ne smatrate se dostojnima vječnoga života, evo, obraćamo se Poganima.

47. Jer nam je ovako zapovjedio Gospodin govoreći: ʻPostavio sam te za svjetlo Poganima, da budeš na spasenje do kraja zemlje.ʼ ”

48. A kad su Pogani to čuli, veselili su se i proslavljali riječ Gospodinovu te su povjerovali svi koji su bili određeni za život vječni.

49. I riječ se Gospodinova razglasila po cijeloj pokrajini.

50. Ali su Židovi uzbunili pobožne i ugledne žene i gradske prvake te pokrenuli progonstvo protiv Pavla i Barnabe pa su ih izbacili iz svojega kraja.

51. A oni su otresli prašinu sa svojih nogu protiv njih i došli do Ikonije.

52. A učenici su se ispunjavali radošću i Duhom Svetim.