Djela apostolska 14 SHP

1. Kao i u drugim mjestima, i u Ikoniju su Pavao i Barnaba otišli u židovsku sinagogu. Tako su snažno govorili narodu da je povjerovao velik broj Židova, ali i nežidova.

2. No neki Židovi nisu povjerovali. Nahuškali su nežidove protiv braće i zatrovali njihove umove.

3. Pavao i Barnaba ostali su u Ikoniju dosta dugo i odvažno govorili o Gospodinu koji je preko njih činio silna i čudesna djela i znakove te tako potvrdio svoju poruku milosti.

4. Stanovništvo je grada bilo podijeljeno: neki su stali na stranu Židova, a neki uz apostole.

5. Neki nežidovi i Židovi, zajedno sa svojim vođama, udružili su se protiv Pavla i Barnabe. Htjeli su im nanijeti zlo i kamenovati ih.

6. Kad su saznali za to, pobjegli su u Likaoniju, u gradove Listru i Derbu i njihovu okolicu.

7. Tamo su nastavili propovijedati Radosnu vijest.

8. U Listri je živio čovjek paraliziranih nogu. On je bio nepokretan od rođenja i nikada nije hodao.

9. Sjedeći ondje, čuo je Pavlov govor. Pavao je pogledao ravno u njega i vidio da čovjek vjeruje kako ga Bog može ozdraviti

10. te mu glasno rekao: »Uspravi se na noge!« I paralizirani je skočio na noge i počeo hodati.

11. Kada su ljudi vidjeli što je učinio Pavao, iz svega su glasa povikali na likaonskom jeziku: »Bogovi su uzeli lik ljudi i sišli k nama!«

12. I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je uglavnom on govorio.

13. Svećenik boga Zeusa, čiji se hram nalazio odmah izvan grada, donio je bikove i vijence pred gradska vrata. Zajedno s mnoštvom htio je prinijeti žrtve u čast Pavla i Barnabe.

14. Kad su Barnaba i Pavao to čuli, ogorčeno su razderali svoju odjeću i jurnuli među gomilu vičući:

15. »Ljudi, zašto to radite? I mi smo samo ljudi od krvi i mesa, kao i vi. Ovdje smo da vam kažemo Radosnu vijest, da se okrenete od ovih bezvrijednih stvari živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima.

16. U prošlim je vremenima dopustio svim narodima da idu svojim putovima.

17. Ali, ipak, nikad nije prestao dokazivati da je stvaran, čineći vam dobro, dajući vam kišu s neba i žetvu kad je za to vrijeme, dajući vam obilje hrane i ispunjavajući vaša srca radošću.«

18. Iako su ovako govorili, Pavao i Barnaba jedva su uspjeli odvratiti mnoštvo da ne prinese žrtve njima u čast.

19. Tada su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija pa okrenuli mnoštvo na svoju stranu. Narod je zasuo Pavla kamenjem i odvukao ga izvan grada, misleći da je mrtav.

20. No kad su se učenici okupili oko njega, on je ustao i vratio se u grad. Sutradan je zajedno s Barnabom otišao u Derbu.

21. U tom su gradu navješćivali Radosnu vijest i mnoge učinili Isusovim učenicima. Zatim su se vratili u Listru, Ikonij i Antiohiju.

22. Tamo su osnažili učenike i ohrabrili ih da ustraju u vjeri, govoreći: »Mi moramo mnogo toga propatiti na putu u Božje kraljevstvo.«

23. U svakoj su crkvi Pavao i Barnaba imenovali starješine. Molili su i postili za njih, a onda ih predali na brigu Gospodinu, u kojeg su bili povjerovali.

24. Nakon što su Pavao i Barnaba prošli kroz Pizidiju, stigli su u Pamfiliju.

25. Zatim su navijestili Božju poruku u Pergi te se spustili do Atalije.

26. Odatle su otplovili u Antiohiju, gdje su i bili predani Gospodinu i njegovoj brizi te poslani da izvrše djelo koje je sada bilo obavljeno.

27. Kad su stigli u Antiohiju, sazvali su Crkvu i izvijestili je o svemu što je s njima učinio Bog. Obznanili su da je Bog i ostalim narodima otvorio vrata vjere.

28. Pavao i Barnaba dosta su dugo ostali ondje s učenicima.