Djela apostolska 16 BKJ

1. Tada je stigao u Derbu i Listru. I gle, ondje je bio neki učenik imenom Timotej, sin neke žene Židovke koja je povjerovala, a otac mu je bio Grk,

2. koji je imao dobro svjedočanstvo od braće u Listri i Ikoniju.

3. Njega je Pavao htio povesti sa sobom te ga je uzeo i obrezao zbog Židova koji su bili u onim mjestima: jer su svi znali da mu je otac bio Grk.

4. I kako su prolazili kroz gradove, predavali su im da drže ukaze koje su odredili apostoli i starješine u Jeruzalemu.

5. I tako su se crkve učvršćivale u vjeri i svakodnevno brojčano povećavale.

6. A kad su prošli kroz Frigiju i galacijsku pokrajinu, Duh Sveti im je zabranio propovijedati riječ u Aziji.

7. Nakon toga došli su u Miziju te pokušali doći u Bitiniju, ali im Duh nije dopustio.

8. I prolazeći kroz Miziju, sišli su u Troadu.

9. I noću se Pavlu pojavilo viđenje: stajao je neki čovjek iz Makedonije i molio ga govoreći: “Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!”

10. A odmah poslije tog viđenja nastojali smo poći u Makedoniju, uvjereni da nas je Gospodin pozvao propovijedati im evanđelje.

11. Zato smo zaplovili iz Troade te krenuli ravno u Samotraku, a sljedećeg dana u Neapol,

12. a odande u Filipe, koji je glavni grad tog dijela Makedonije, i rimska kolonija. I u tom smo gradu ostali nekoliko dana.

13. A na Šabat smo izašli izvan grada prema rijeci gdje se obično održavala molitva te smo sjeli i govorili ženama koje su se ondje sakupile.

14. A slušala nas je neka žena imenom Lidija, prodavačica purpura iz grada Tijatire, koja je štovala Boga: Gospodin je otvorio njezino srce te se priklonila onome što je Pavao govorio.

15. A kad je bila krštena ona i njezini ukućani, zamolila nas je govoreći: “Ako prosudite da sam vjerna Gospodinu, dođite u moju kuću i ostanite!” I primorala nas je.

16. I dogodilo se, dok smo išli na molitvu, da nas je srela neka sluškinja opsjednuta vračarskim duhom. Ona je vračajući pribavljala veliku dobit svojim gospodarima.

17. Ova je slijedila Pavla i nas te vikala govoreći: “Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega, koji nam navješćuju put spasenja.”

18. I to je činila mnogo dana. A Pavao se, pošto se ražalostio, okrenuo i rekao duhu: “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista izađi iz nje!” I u isti je čas izašao.

19. A kad su vidjeli njezini gospodari da im je nestala nada u dobitak, pograbili su Pavla i Silu te ih odvukli na trg pred gradske vladare.

20. I priveli su ih k predstojnicima govoreći: “Ovi ljudi, koji su Židovi, preko mjere uznemiruju naš grad,

21. i poučavaju običaje koje nama kao Rimljanima nije zakonom dopušteno prihvaćati ni obdržavati.”

22. Tada je mnoštvo zajednički ustalo protiv njih, a predstojnici su s njih strgali odjeću i zapovjedili da se išibaju.

23. I kad su im dali mnogo udaraca, bacili su ih u tamnicu i zapovjedili tamničaru da ih dobro čuva,

24. koji ih je, pošto je primio takvu zapovijed, bacio u unutarnju tamnicu te im noge stavio u klade.

25. A oko ponoći Pavao i Sila su molili i pjevali hvale Bogu, a zatvorenici su ih slušali.

26. Tada je odjednom nastao jak potres tako da su se uzdrmali temelji zatvora. I odmah su se otvorila sva vrata i svima su spali okovi.

27. A kad se tamničar probudio iz sna, pa kad je vidio otvorena vrata tamnice, izvadio je svoj mač te se htio ubiti, pretpostavljajući da su zatvorenici pobjegli.

28. No Pavao je povikao jakim glasom, govoreći: “Ne čini sebi nikakvo zlo, jer smo svi ovdje!”

29. Tada je zatražio svjetlo i uletio unutra pa je počeo drhtati te je pao pred Pavla i Silu.

30. Zatim ih je izveo van i rekao: “Gospodo, što moram činiti da se spasim?”

31. A oni su rekli: “Vjeruj u Gospodina Isusa Krista, pa ćeš biti spašen ti i tvoj dom!”

32. I govorili su riječ Gospodinovu njemu i svima u njegovom domu.

33. I uzeo ih je u isti noćni čas i oprao im rane pa je odmah bio kršten, on i svi njegovi.

34. A kad ih je uveo u svoj dom, postavio je jelo pred njih, te se radovao sa svim domom svojim, što je povjerovao u Boga.

35. A kad je svanuo dan, predstojnik je poslao narednike govoreći: “Pusti one ljude.”

36. A tamničar je dojavio te riječi Pavlu: “Predstojnici su poslali da vas pustim. Stoga sada izađite i idite u miru!”

37. Ali im je Pavao rekao: “Javno su nas, iako smo Rimljani, neosuđene izudarali i bacili u tamnicu, zar sada da nas tajno otpuste? Nipošto, nego neka sami dođu i izvedu nas!”

38. A narednici su dojavili te riječi predstojnicima, a ovi su se prestrašili kad su čuli da su oni Rimljani,

39. pa su se došli ispričati te ih izveli i zamolili da napuste grad.

40. A oni su izašli iz tamnice i ušli u Lidijinu kuću, i kad su vidjeli braću, utješili su ih i otišli.