Djela apostolska 19 BKJ

1. I dogodilo se dok je Apolon bio u Korintu, da je Pavao, pošto je prošao gornje predjele, došao u Efez. I našao je neke učenike,

2. te im rekao: “Jeste li primili Duha Svetoga otkad ste povjerovali?” A oni su mu odgovorili: “Mi nismo ni čuli da postoji Duh Sveti.”

3. I rekao im je: “U što ste onda kršteni?” A oni su rekli: “U Ivanovo krštenje.”

4. Nato je Pavao rekao: “Ivan je uistinu krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruje u onoga koji dolazi poslije njega, to jest u Krista Isusa.”

5. Kad su to oni čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa.

6. I kad je Pavao na njih položio ruke, došao je na njih Duh Sveti te su počeli govoriti jezicima i prorokovati.

7. A bilo je svega kojih dvanaest muževa.

8. Zatim je Pavao ušao u sinagogu te je tri mjeseca smjelo govorio raspravljajući i uvjeravajući o kraljevstvu Božjem.

9. Ali kako su neki bili okorjeli i nisu vjerovali te su govorili zlo o tom Putu pred mnoštvom, odstupio je od njih i odvojio učenike te je svaki dan raspravljao u školi nekog Tirana.

10. I to je trajalo dvije godine, tako da su svi stanovnici Azije, i Židovi i Grci, čuli riječ Gospodina Isusa.

11. A Bog je neobična čudesa činio po Pavlovim rukama,

12. tako da su čak i rupce za znoj ili pregače s njegovog tijela stavljali na bolesnike, pa su ih bolesti ostavljale i zli duhovi izlazili su iz njih.

13. Tada su neki od Židova skitnica, koji su zaklinjači duhova, pokušali nad onima koji su imali zle duhove zvati ime Gospodina Isusa govoreći: “Preklinjemo vas Isusom kojega Pavao propovijeda!”

14. A bila su to sedam sinova nekoga Skeve, Židova, glavara svećeničkog, koji su to činili.

15. No zli im je duh odgovorio i rekao: “Isusa poznajem i Pavla znam, a tko ste vi?”

16. I čovjek u kome je bio zli duh nasrnuo je na njih te ih sve nadvladao i nadjačao, tako da su goli i izranjavani pobjegli iz one kuće.

17. I ovo je postalo poznato svim Židovima i Grcima koji su živjeli u Efezu te ih je sve obuzeo strah; i veličalo se ime Gospodina Isusa.

18. I mnogi su od onih koji su povjerovali dolazili ispovijedati i očitovati svoja djela.

19. A mnogi od onih koji su se bavili vračanjem donosili su knjige te ih spaljivali pred svima. I procijenili su njihovu vrijednost te su ustanovili da vrijede pedeset tisuća srebrnjaka.

20. Tako se riječ Božja silno raširila i jačala.

21. Nakon što je to završilo, Pavao je naumio u duhu kad je prošao preko Makedonije i Ahaje otići u Jeruzalem, govoreći: “Nakon što budem tamo, treba mi i Rim vidjeti.”

22. Tada je poslao u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on se zadržao neko vrijeme u Aziji.

23. I u to vrijeme nastala je nemala pobuna zbog tog Puta.

24. Neki je srebrnar imenom Demetrije koji je izrađivanjem srebrnih Dianinih hramova donosio zanatlijama nemalu zaradu,

25. on je okupio sve njih zajedno s onima što su se bavili takvim poslom i rekao im: “Gospodo, vi znate da od ovoga zanata dolazi naše blagostanje.

26. A vidite i čujete da je, ne samo u Efezu nego gotovo po svoj Aziji, taj Pavao uvjerio i okrenuo mnogo naroda govoreći da nisu bogovi oni što su rukama izrađeni.

27. Tako postoji pogibao, ne samo da naš zanat propadne, nego da i hram velike božice Diane bude smatran za ništa i uništeno veličanstvo nje koju štuje cijela Azija i sav svijet.”

28. A kad su to čuli, napunili su se gnjevom te povikali govoreći: “Velika je Diana efeška!”

29. I cijeli se grad uskomešao, te su pošto su uhvatili Makedonce Gaja i Aristarha, Pavlove suputnike, složno odjurili u kazalište.

30. A kad je Pavao htio ući među narod, učenici mu nisu dopustili.

31. A i neki azijski poglavari, njegovi prijatelji, poslali su k njemu zamolivši ga neka se ne osmjeljuje ići u kazalište.

32. Jedni su pak vikali jedno, a drugi drugo, jer je skup bio zbunjen, a većina nije znala ni zašto su se skupili.

33. Tada su iz mnoštva izvukli Aleksandra, jer su ga Židovi gurali naprijed. Nato je Aleksandar mahnuo rukom htijući se obraniti pred narodom.

34. Ali kad su doznali da je Židov, svi su u jedan glas oko dva sata vikali: “Velika je Diana efeška!”

35. Tada je gradski tajnik umirio narod i rekao: “Ljudi! Efežani! Tko od ljudi ne zna da je grad Efez štovatelj hrama velike božice Diane i kipa koji je pao s Jupitera?

36. Budući da se tome ne može proturječiti, trebate ostati mirni i ništa ishitreno ne činiti!

37. Jer ovi ljudi koje ste doveli nisu ni pljačkaši crkava, niti su hulitelji vaše božice.

38. Stoga, ako Demetrije i ovi zanatlije što su s njim imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli, pa neka tuže jedni druge.

39. Ali ako tražite nešto drugo, to će se riješiti na zakonitome skupu,

40. jer smo u opasnosti da budemo optuženi za ovu današnju pobunu, ta ne postoji nikakav razlog kojim bismo mogli opravdati strku.”

41. A kad je to rekao, raspustio je skup.