Djela apostolska 21 BKJ

1. I dogodilo se da smo, nakon što smo se od njih otrgnuli, otplovili, pa smo, imajući pravocrtan kurs, stigli na Kos, a sutradan na Rod i odande u Pataru.

2. I našli smo lađu koja plovi preko u Feniciju, ukrcali se i otplovili.

3. A kad smo ugledali Cipar, ostavili smo ga s lijeva te smo otplovili u Siriju i pristali u Tiru, jer je ondje lađa trebala iskrcati svoj teret.

4. I pronašli smo učenike te smo ostali ondje sedam dana. Oni su, po Duhu, govorili Pavlu da ne treba uzlaziti u Jeruzalem.

5. No kad su nam istekli dani, otišli smo na put te krenuli u pratnji svih njih, sa ženama i djecom, do izvan grada; tada smo kleknuli na obali i molili.

6. I oprostili smo se jedni s drugima te se popeli na brod, a oni su se vratili kućama.

7. A kad smo završavali plovidbu iz Tira, stigli smo u Ptolemaidu te smo pozdravili braću i ostali kod njih jedan dan.

8. A sljedećeg dana mi koji smo bili s Pavlom, otputovali smo i došli u Cezareju. I ušli smo u kuću Filipa evangelizatora, koji je bio jedan od sedmorice, te smo ostali kod njega.

9. A ovaj isti je imao četiri kćeri, djevice koje su prorokovale.

10. A kako smo ondje boravili mnogo dana, sišao je iz Judeje neki prorok po imenu Agab.

11. I kad je došao k nama, uzeo je Pavlov pojas i svezao sebi ruke i noge te rekao: “Ovako govori Duh Sveti: ʻOvako će Židovi u Jeruzalemu svezati čovjeka čiji je ovo pojas i predati ga u ruke Pogana.ʼ ”

12. A kad smo mi to čuli, počeli smo ga i mi i mještani zaklinjati da ne uzlazi u Jeruzalem.

13. Nato je Pavao odgovorio: “Što činite plačući i slamajući mi srce? Jer ja sam spreman ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.”

14. A kad ga nismo mogli uvjeriti, ušutjeli smo govoreći: “Neka bude volja Gospodinova!”

15. I poslije tih dana spremili smo se te smo uzišli u Jeruzalem.

16. A s nama su pošli i neki učenici iz Cezareje te nas odveli k nekom Mnasonu s Cipra, starom učeniku kod koga smo trebali odsjesti.

17. I kad smo stigli u Jeruzalem, braća su nas primila radosno.

18. A sutradan je Pavao ušao s nama k Jakovu i sve su starješine bile nazočne.

19. I pošto ih je pozdravio, počeo im je redom izlagati što je Bog učinio među Poganima po njegovoj službi.

20. Kad su oni to čuli, slavili su Gospodina te su mu rekli: “Vidiš, brate, koliko je tisuća Židova koji su povjerovali i svi su revnitelji Zakona.

21. A o tebi su bili obaviješteni da sve Židove koji su među Poganima poučavaš da napuste Mojsija govoreći im da ne moraju obrezivati svoju djecu niti hoditi po običajima.

22. Što ćemo dakle? Mnoštvo se svakako mora sakupiti jer će čuti da si došao.

23. Učini zato ovo što ti kažemo: imamo četiri čovjeka koji su pod zavjetom.

24. Uzmi ih, očisti se zajedno s njima i preuzmi troškove za njih da obriju glave, te će svi uvidjeti da nema ničega u onome što su čuli o tebi, nego da i sam hodiš pravo i držiš se Zakona.

25. A što se tiče Pogana koji su povjerovali, mi smo im napisali pošto smo zaključili da ništa takvo ne moraju obdržavati, osim da se čuvaju od onoga što je prineseno idolima, i od krvi, i od udavljenog i od bludništva.”

26. Tada je Pavao uzeo one ljude te se sljedeći dan očistio zajedno s njima, ušao u Hram da bi označio svršetak dana očišćenja nakon čega bi se trebalo za svakoga od njih prinijeti prinos.

27. A kad je sedam dana bilo pri kraju, Židovi iz Azije su, pošto su ga vidjeli u Hramu, pobunili su sav narod i podigli ruke na njega

28. vičući: “Ljudi! Izraelci, pomozite! Ovo je čovjek koji posvuda poučava protiv naroda i Zakona i ovog mjesta te je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.”

29. Jer su oni prije u gradu vidjeli s njim Troafima Efežanina za koga su mislili da ga je Pavao uveo u Hram.

30. I sav se grad uskomešao i nastala je strka naroda pa su uhvatili Pavla i odvukli ga izvan Hrama te odmah zatvorili vrata.

31. I dok su ga htjeli ubiti, došla je vijest tisućniku čete da je sav Jeruzalem u pobuni.

32. On je odmah uzeo vojnike i satnike te je dotrčao dolje k njima. A oni kad su vidjeli tisućnika i vojnike, prestali su udarati Pavla.

33. Tada se tisućnik približio, uhvatio ga i zapovjedio da ga svežu sa dvojim lancima. Zatim ga počeo ispitivati tko je i što je učinio.

34. A kako su iz mnoštva jedni vikali jedno, a drugi drugo, nije mogao ništa saznati zbog meteža te je zapovjedio da ga odvedu u vojarnu.

35. A kad su stigli na stepenice, dogodilo se da su ga vojnici morali nositi zbog nasilnosti mnoštva,

36. jer ih je mnoštvo naroda slijedilo vičući: “Smakni ga!”

37. I dok su Pavla namjeravali uvesti u vojarnu, on je upitao tisućnika: “Smijem li ti nešto reći?” A ovaj je rekao: “Zar ti govoriš grčki?

38. Nisi li ti onaj Egipćanin koji je prije ovih dana podigao pobunu i odveo u pustinju četiri tisuće ljudi ubojica?”

39. A Pavao je rekao: “Ja sam Židov iz Tarza, grada u Ciliciji, građanin ne tako beznačajnog grada. I molim te, dopusti mi progovoriti narodu!”

40. A kad mu je on dao dopuštenje, Pavao je stajao na stepenicama i dao narodu znak rukom, pa kad je nastala potpuna tišina, progovorio im je hebrejskim jezikom govoreći: