Djela apostolska 26 BKJ

1. Nato je Agripa rekao Pavlu: “Dopušta ti se govoriti za sebe.” Tada je Pavao ispružio ruku i počeo se braniti:

2. “Smatram se sretnim, kralju Agripa, što se danas mogu pred tobom braniti zbog svega za što me Židovi optužuju,

3. pogotovo što ti dobro poznaješ običaje i prijepore među Židovima. Zato te molim da me strpljivo saslušaš.

4. Moj način života, od mladosti koju sam proveo u svojemu narodu u Jeruzalemu, poznaju svi Židovi.

5. Oni me od početka poznaju i mogu, ako hoće, posvjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej.

6. A sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje je Bog dao našim očevima.

7. Za to obećanje naših dvanaest plemena, ustrajno, noć i dan, služe Bogu, nadajući se da će doći. Zbog te nade, kralju Agripa, optužen sam od Židova.

8. Zašto vi smatrate nevjerojatnim da Bog uskrsava mrtve?

9. Ja sam uistinu tako u sebi mislio da moram činiti mnogo toga protiv imena Isusa Nazarećanina.

10. To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete osobno zatvorio u tamnice pošto sam dobio za to punomoć od velikih svećenika. I kad su ih ubijali, dao sam svoj glas protiv njih.

11. I po svim sam ih sinagogama često kažnjavao i prisiljavao da hule, i bio sam prekomjerno bijesan na njih te ih progonio čak do tuđih gradova.

12. Zato dok sam išao u Damask s ovlašću i punomoći velikih svećenika,

13. ugledao sam, kralju, na putu u podne, svjetlost s neba sjajniju od sunca koja je obasjala mene i one koji su sa mnom putovali.

14. I kad smo svi popadali na zemlju, začuo sam glas što mi govori i na hebrejskom jezikom kaže: ʻSavle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti je u bodlje ritati.ʼ

15. A ja sam rekao: ʻTko si ti, Gospodine?ʼ A on je rekao: ʻJa sam Isus, kojega ti progoniš!

16. Nego ustani i stani na svoje noge; jer sam se pojavio pred tobom zbog toga da te učinim poslužiteljem i svjedokom, i onoga što si vidio, i onoga što ću ti pokazati,

17. izbavljajući te od naroda i Pogana kojima te sada šaljem,

18. da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlu i od Sotonine vlasti k Bogu, da bi primili oproštenje grijeha i baštinu među onima koji su se posvetili vjerom u mene.ʼ

19. Otada, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju,

20. nego sam izložio najprije onima u Damasku, i u Jeruzalemu i po svoj judejskoj zemlji, a tada Poganima, da se trebaju pokajati i okrenuti k Bogu i činiti djela dostojna pokajanja.

21. Zbog toga su me Židovi uhvatili u Hramu i pokušali ubiti.

22. Stoga, pošto sam od Boga dobio pomoć, ne prestajem do dana današnjega svjedočiti i malome i velikome, ne govoreći ništa osim onoga što su govorili Proroci i Mojsije da se treba dogoditi:

23. da će Krist trebati trpjeti te da će biti prvi koji će uskrsnuti od mrtvih i da će navijestiti svjetlo narodu i Poganima.”

24. I dok se on tako branio, Fest mu je rekao snažnim glasom: “Pavle, mahnitaš! Veliko te znanje učinilo ludim.”

25. A on je rekao: “Ne mahnitam, preuzvišeni Feste, nego govorim riječi istine i razbora.

26. Jer kralj, pred kime i otvoreno govorim, zna za ovo, jer sam uvjeren da mu ništa od ovoga nije skriveno, jer se ovo nije dogodilo u zakutku.

27. Vjeruješ li, kralju Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ!”

28. Nato je Agripa rekao Pavlu: “Zamalo si me uvjerio da postanem kršćanin.”

29. A Pavao je rekao: “Želio bih od Boga, da za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi ovi koji me danas slušaju postanu takvi kakav sam ja, osim ovih okova.”

30. I kad je to izrekao, kralj je ustao, i upravitelj, i Berenika i oni koji su sjedili s njima.

31. A dok su se povlačili, razgovarali su jedni s drugima govoreći: “Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili okove.”

32. Tada je Agripa rekao Festu: “Taj je čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na Cezara.”