Djela apostolska 28 BKJ

1. I kad su se spasili, onda su doznali da se otok zove Melita.

2. A domoroci su nam iskazali nesvakidašnje čovjekoljublje. Zapalili su vatru i sve nas primili zbog kiše što je padala i zbog hladnoće.

3. A Pavao je nakupio naramak suharaka i bacio ga na vatru. Nato je iz vrućine izašla zmija otrovnica te mu se pripila uz ruku.

4. A kad su barbari vidjeli kako mu otrovna životinja visi na ruci, rekli su jedan drugomu: “Nema sumnje ovaj je čovjek ubojica kome, premda se spasio od mora, sada mu osveta ne dopušta živjeti.

5. Ali je on otresao životinju u vatru i nije pretrpio nikakvo zlo.

6. No oni su očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav. Ali pošto su duže čekali te vidjeli da mu se nije dogodilo nikakvo zlo, promijenili su mišljenje i rekli da je bog.

7. U istoj se okolici nalazilo imanje prvaka otoka, imenom Publija, koji nas je primio i tri dana ljubazno ugostio.

8. I dogodilo se da je Publijev otac ležao bolestan zbog groznice i dizenterije; Pavao je ušao k njemu, pomolio se, položio na njega ruke i ozdravio ga.

9. Stoga kad se to dogodilo, dolazili su i ostali s otoka koji su bili bolesni te su ozdravljali.

10. Oni su nas počastili mnogim počastima, a kad smo odlazili, ukrcali su nam sve što nam je bilo potrebno.

11. A poslije tri mjeseca otplovili smo na aleksandrijskoj lađi koja je prezimila na otoku, a čiji je znak Kastora i Poluksa.

12. Doplovili smo u Sirakuzu i ondje ostali tri dana.

13. Odande smo zaobilazno stigli u Regij. A dan kasnije zapuhao je južnjak te smo drugi dan došli u Puteolij,

14. gdje smo našli braću, koja su nas zamolila da ostanemo kod njih sedam dana. I tako smo pošli prema Rimu.

15. A kad su braća odande čula za nas, izišla su nam u susret sve do Apijeva foruma i do Tri taverne. Kad ih je Pavao ugledao, zahvalio je Bogu i ohrabrio se.

16. I kad smo stigli u Rim, satnik je predao zatvorenike zapovjedniku straže, no Pavlu je bilo dopušteno stanovati zasebno s vojnikom koji ga je čuvao.

17. I dogodilo se da je nakon tri dana Pavao sazvao židovske prvake. I kad su se skupili, rekao im je: “Ljudi, braćo, iako nisam ništa učinio protiv naroda ili običaja naših očeva, ipak su me kao zatvorenika iz Jeruzalema predali u ruke Rimljanima.

18. Oni su me, nakon saslušanja, htjeli pustiti, jer nije na meni bilo nikakva razloga za smrtnu kaznu.

19. Ali kako su se Židovi protivili, bio sam prisiljen prizvati se na Cezara, ne kao da bih svoj narod imao za što optužiti.

20. S tog razloga sam vas pozvao da vas vidim i da vam progovorim, jer zbog nade Izraelove okovan sam ovim lancima.”

21. Nato su mu oni odgovorili: “Mi nismo o tebi primili nikakvo pismo iz Judeje niti nam je tko od braće došao pa o tebi što zlo javio ili rekao.

22. Nego, mi bismo od tebe htjeli čuti što misliš, jer nam je o toj sljedbi poznato da joj se posvuda proturječi.”

23. Tada su s njim odredili jedan dan i došli k njemu u stan u još većem broju. Njima je izlagao i svjedočio o kraljevstvu Božjem te ih od jutra do večeri uvjeravao o Isusu iz Mojsijeva zakona i iz Proroka.

24. I jedni su povjerovali onome što se govorilo, a drugi nisu povjerovali.

25. A kako su bili nesložni među sobom, razišli su se nakon što im je Pavao rekao jednu riječ: “Dobro je Duh Sveti po proroku Izaiji rekao našim očevima

26. govoreći: ʻIdi k tome narodu i kaži mu: Slušanjem ćete čuti, a nećete razumjeti; gledajući ćete vidjeti, a nećete uvidjeti.

27. Jer usalilo se srce ovog naroda te ušima svojim teško slušaju, i oči su svoje zatvorili, kako ne bi vidjeli očima svojim, i čuli ušima svojim, i da ne bi srcem svojim razumjeli i da se ne bi obratili, pa da ih ozdravim.ʼ ”

28. Tako neka vam bude znano da je spasenje Božje poslano Poganima, i oni će ga poslušati!”

29. I kad je on to rekao, Židovi su otišli uvelike raspravljajući među sobom.

30. A Pavao je stanovao pune dvije godine u svojoj unajmljenoj kući te je primao sve koji su dolazili k njemu,

31. propovijedajući kraljevstvo Božje i učeći ono što se odnosilo na Gospodina Isusu Kristu sa svim uvjerenjem, nesmetano.