Djela apostolska 4 BKJ

1. I dok su oni još govorili narodu, pristupili su im svećenici i zapovjednik Hrama i saduceji,

2. ojađeni što su poučavali narod i propovijedali uskrsnuće od mrtvih kroz Isusa.

3. I digli su na njih ruke i stavili ih u pritvor do sutra, jer je već bila večer.

4. Ipak su mnogi od onih koji su čuli riječ povjerovali te je broj muškaraca došao na oko pet tisuća.

5. I dogodilo se sutradan da su se njihovi glavari, i starješine, i pismoznanci,

6. i veliki svećenik Anas, i Kaifa, i Ivan, i Aleksandar, i svi koji su bilo od velikosvećeničkoga roda, sakupili u Jeruzalemu.

7. A kad su ih postavili u sredinu, upitali su ih: “Kojom snagom ili po kojem ste imenu vi to učinili?”

8. Tada im je Petar, pun Duha Svetoga, rekao: “Glavari naroda i starješine Izraelove!

9. Ako nas danas ispitujete zbog dobrog djela učinjenog nemoćnom čovjeku, po kojem je ovaj ozdravio,

10. neka bude znano svima vama i cijelom narodu izraelskom: Po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi razapeli, a kojega je Bog uskrsnuo od mrtvih, po njemu ovaj čovjek pred vama stoji zdrav.

11. Ovo je kamen koji ste vi graditelji odbacili, a koji je postao ugaoni zaglavnjak.

12. Nema spasenja ni u kome drugom, jer nema pod nebom drugoga imena danog ljudima po kome mi trebamo biti spašeni.”

13. A kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu hrabrost, a uvidjeli su da su to ljudi neuki i neupućeni, čudili su se te su shvatili da su oni bili s Isusom.

14. I kad su vidjeli čovjeka koji je bio ozdravljen kako stoji s njima, nisu mogli reći ništa protiv toga.

15. Ali kad su im zapovjedili da izađu iz vijećnice, počeli su raspravljati među sobom,

16. govoreći: “Što da učinimo s tim ljudima? Jer doista, po njima se dogodilo očito čudo poznato svim stanovnicima Jeruzalema i mi to ne možemo zanijekati.

17. Ali da se ovo još više ne raširi među narodom, strogo im zaprijetimo da više nikome ne govore u to ime.”

18. Zatim su ih pozvali te im zapovjedili da više nipošto ne govore i ni ne poučavaju u Isusovo ime.

19. Ali su im Petar i Ivan odgovorivši rekli: “Prosudite je li pred Bogom ispravno slušati vas više negoli Boga!

20. Jer mi ne možemo ne govoriti ono što smo vidjeli i čuli.”

21. Kako nisu mogli naći ništa za što bi ih kaznili, nadalje su im zaprijetili te ih pustili zbog naroda, jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo.

22. Jer čovjeku na kojem se dogodilo to čudo ozdravljenja bilo je preko četrdeset godina.

23. A nakon što su bili pušteni, otišli su k svojima te im javili sve što su im rekli glavari svećenički i starješine.

24. A kad su oni to čuli, složno su podigli glas k Bogu i rekli: “Gospodine, ti si Bog, koji si načinio nebo, i zemlju, i more i sve ono što je u njima,

25. koji si rekao na usta svojega sluge Davida: ʻZašto bjesne pogani i narodi smišljaju ispraznosti?

26. Kraljevi zemaljski su ustali i glavari su se skupili zajedno protiv Gospodina i protiv njegovog Krista.ʼ

27. Jer su se zaista protiv svetog djeteta tvojega Isusa, koga si pomazao, udružili i Herod i Poncije Pilat zajedno s Poganima i narodom izraelskim

28. da učine sve što je tvoja ruka i tvoj naum unaprijed odredio da se dogodi.

29. A sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje i daj slugama svojim da sa svom hrabrošću govore riječ tvoju!

30. Po ispruženoj ruci tvojoj da bude ozdravljenja; i da se znakovi i čudesa mogu događati po imenu svetog djeteta tvojega Isusa.”

31. I kad su se pomolili, potreslo se mjesto na kome su bili okupljeni; i svi su se napunili Duhom Svetim te govorili s hrabrošću riječ Božju.

32. A mnoštvo onih koji su povjerovali bili su jedno srce i jedna duša. I nitko od njih nije nazivao svojim ništa od onoga što je posjedovao, nego im je sve bilo zajedničko.

33. I velikom su snagom apostoli davali svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa, i velika je milost bila nad svima njima.

34. Među njima nitko nije oskudijevao, jer svi koji su posjedovali zemljišta ili kuće prodavali bi ih i donosili utržak od onoga što se prodalo

35. te polagali pred noge apostolima; a dijelilo se svakome kako je tko imao potrebu.

36. A Josija, od apostola prozvan Barnaba, (što prevedeno znači sin utjehe), Levit, rodom Cipranin,

37. posjedovao je njivu, koju je prodao i novac donio te ga stavio pred noge apostolima.