Djela apostolska 4 SHP

1. Dok su Petar i Ivan govorili narodu, prišli su im svećenici, zapovjednik hramske straže i neki saduceji.

2. Uzrujali su se zbog toga što su Petar i Ivan poučavali i navješćivali uskrsnuće od mrtvih na Isusovom primjeru.

3. Uhitili su ih, a kako je već bila večer, stavili su ih u pritvor do sljedećeg dana.

4. A mnogi su od onih, koji su bili čuli njihovu poruku, povjerovali. Tako se broj onih koji su povjerovali popeo na otprilike pet tisuća.

5. Sutradan su se židovski vođe, starješine i učitelji Zakona okupili u Jeruzalemu.

6. Tamo su bili i vrhovni svećenik Ananija, Kaifa, Ivan, Aleksandar i svi iz obitelji vrhovnog svećenika.

7. Izveli su apostole pred njih i počeli ih ispitivati: »Čijom ste silom i u čije ime to učinili?«

8. Tada im je Petar, ispunjen Svetim Duhom, rekao: »Narodni vođe i starješine!

9. Ako nas danas ispitujete zbog dobrog djela učinjenog jednom invalidu i pitate nas kako je izliječen,

10. onda biste svi vi i čitav izraelski narod trebali znati: to je učinjeno po imenu Isusa Krista iz Nazareta, kojeg ste vi razapeli i kojeg je Bog podigao iz mrtvih. Po njemu ovaj čovjek sada stoji pred vama zdrav.

11. Isus je ‘kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je postao temeljnim kamenom’.

12. Jedino Isus može spasiti! Niti jedno drugo ime na svijetu nije dano ljudima da se po njemu mogu spasiti.«

13. Kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu neustrašivost i shvatili da su samo obični, neobrazovani ljudi, ostali su zadivljeni. Onda su shvatili da su njih dvojica bila s Isusom.

14. Budući da je čovjek, kojeg su iscijelili stajao tamo s njima, nisu im na to ništa više mogli odgovoriti.

15. Naredili su im da izađu iz vijećnice, a zatim se među sobom posavjetovali. Rekli su:

16. »Što da učinimo s ovim ljudima? Svima koji žive u Jeruzalemu jasno je da su oni učinili veliko čudo. Mi to ne možemo zanijekati.

17. No zabranimo im da ubuduće govore o tom imenu. Tako se njihovo učenje neće više širiti među ljudima.«

18. Pozvali su ih unutra i naredili im da ubuduće ne govore niti poučavaju u Isusovo ime.

19. Ali Petar i Ivan su im odgovorili: »Prosudite sami je li ispravno pred Bogom da budemo poslušni vama, a ne Bogu.

20. Ne možemo a da ne govorimo o onome što smo čuli i vidjeli.«

21. Židovski su im starješine opet zaprijetili pa ih pustili. Nisu mogli pronaći nikakav izgovor da ih kazne jer su svi veličali Boga zbog onoga što se dogodilo.

22. Čovjeku, koji je čudesno ozdravljen, bilo je više od četrdeset godina.

23. Nakon što su Petar i Ivan pušteni, vratili su se svojima. Izvijestili su ih o svemu što su im rekli vodeći svećenici i starješine.

24. Kad su vjernici to čuli, svi su se jednodušno obratili Bogu i rekli: »Gospodaru, ti si stvorio nebo, Zemlju, more i sve što je u njima.

25. Ti si po svome Svetom Duhu govorio kroz usta svoga sluge, a našega praoca Davida: ‘Zašto su se narodi razbjesnili i zašto uzalud smišljaju urotu?

26. Podigli su se zemaljski kraljevi i udružili se vladari protiv Gospodina i njegovog Pomazanika.’

27. Da, Herod i Poncije Pilat zaista su se udružili u ovom gradu s nežidovima i izraelskim narodom protiv tvoga svetog sluge Isusa, kojega si odabrao da bude Mesija.

28. Udružili su se da učine sve ono što si ti, po svojoj odluci i svojom vlašću, unaprijed odredio da se dogodi.

29. A sada, Gospodine, čuj njihove prijetnje i osposobi svoje sluge da neustrašivo pronose tvoju riječ.

30. Pokaži svoju silu — neka ozdravljaju bolesni i neka se vlašću tvoga svetog sluge Isusa čine čuda i znaci.«

31. Kad su završili molitvu, potreslo se mjesto na kojem su se bili okupili. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli hrabro navješćivati Božju poruku.

32. Svi su vjernici bili jedno srce i jedna duša. Nitko nije govorio da je nešto što posjeduje samo njegovo, već su međusobno dijelili sve što su imali.

33. A apostoli su silno svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa. Bog ih je sve obilno blagoslovio.

34. Nikome od njih ništa nije nedostajalo. Tko god je posjedovao zemlju ili kuće, prodavao ih je i donosio dobiveni novac.

35. Novac su predavali apostolima, a on se zatim dijelio svakome prema njegovim potrebama.

36. Jedan od vjernika zvao se Josip. Bio je levit, rodom Cipranin. Apostoli su ga zvali Barnaba — što znači »hrabritelj«.

37. On je posjedovao polje i prodao ga, a novac predao apostolima.