Djela apostolska 8 BKJ

1. A Savao je odobravao njegovo ubojstvo. I u to vrijeme nastao je velik progon protiv crkve u Jeruzalemu, te su svi bili raspršeni po krajevima Judeje i Samarije, osim apostola.

2. A pobožni su ljudi sahranili Stjepana i priredili za njim veliko žalovanje.

3. No Savao je pustošio crkvu; ulazeći u svaku kuću odvlačio je iz njih muškarce i žene te ih predavao u tamnicu.

4. Stoga su oni što su bili raspršeni prolazili posvuda propovijedajući Riječ.

5. Tada je Filip sišao u grad Samariju te im propovijedao Krista.

6. I narod se složno priklanjao onome što je Filip govorio slušajući i gledajući čudesa koja je činio.

7. Jer su nečisti duhovi s velikom vikom izlazili iz mnogih koji su bili opsjednuti njima, a mnogi koji su bili uzeti i hromi ozdravili su.

8. I nastala je velika radost u tom gradu.

9. Ali bio je tu neki čovjek imenom Šimun, koji se već otprije bavio vračanjem i začaravao narod samarijski tvrdeći da je on netko velik.

10. Uz njega su svi, od najmanjega do najvećeg pristajali govoreći: “Ovaj je čovjek velika snaga Božja.”

11. A priklanjali su mu se jer ih je već dugo vremena začaravao svojim vračanjem.

12. Ali kad su povjerovali Filipu koji je propovijedao o kraljevstvu Božjem i imenu Isusa Krista, krstili su se, i muškarci i žene.

13. Tada je i sâm Šimun povjerovao te je, pošto je bio kršten, ostao uz Filipa i divio se gledajući velika čudesa i znakove što su se događali.

14. A kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija primila riječ Božju, poslali su k njima Petra i Ivana,

15. koji su se, kad su sišli, pomolili za njih da bi primili Duha Svetoga.

16. (Jer još ni na jednoga od njih nije sišao; bili su samo kršteni u ime Gospodina Isusa.)

17. Tada su položili na njih svoje ruke te su primili Duha Svetoga.

18. A kad je Šimun vidio da se Duh Sveti daje polaganjem ruku apostola, ponudio im je novac

19. govoreći: “Dajte i meni tu vlast da onaj na koga položim ruke primi Duha Svetoga.”

20. A Petar mu je rekao: “Neka tvoj novac propadne zajedno s tobom, jer si mislio da dar Božji možeš kupiti novcem!

21. Ti nemaš ni dijela ni udjela u ovom jer tvoje srce nije pravo pred Bogom.

22. Pokaj se stoga od te svoje zloće i moli Boga ne bi li ti oprostio tu pomisao tvoga srca.

23. Jer vidim da si u gorkoj žuči i u okovima nepravde.”

24. Tada im je Šimun odgovorio rekavši: “Molite vi Gospodina za mene, da me ne snađe ništa od onoga što ste rekli!

25. I oni, pošto su posvjedočili i propovijedali riječ Gospodinovu, vratili su se u Jeruzalem i propovijedali evanđelje u mnogim samarijskim selima.

26. Tada je anđeo Gospodinov rekao Filipu: “Ustani i idi prema jugu, na put koji se spušta iz Jeruzalema u Gazu. On je pust.”

27. Zatim je on ustao i otišao. I gle, čovjek Etiopljanin, eunuh, visoki dostojanstvenik kod Kandake, etiopske kraljice, koji je bio zadužen za cijelu njezinu riznicu i koji je došao u Jeruzalem iskazati štovanje,

28. vraćao se i sjedio u svojim kolima te čitao proroka Izaiju.

29. Tada je Duh rekao Filipu: “Priđi i pridruži se tim kolima!”

30. A Filip je pritrčao k njemu i čuo ga kako čita proroka Izaiju i upitao ga: “Razumiješ li to što čitaš?”

31. A on je rekao: “Kako bih mogao ako me netko ne uputi?” I zamolio je Filipa da se popne i sjedne pokraj njega.

32. A mjesto koje je čitao iz Pisma bilo je ovo: “Odveli su ga na klanje kao ovcu; i kao što je janje nijemo pred onim koji ga striže, tako ni on nije otvorio svoja usta.

33. U njegovom poniženju oduzet mu je sud i tko će objaviti njegov naraštaj? Jer se njegov život uzima sa zemlje.”

34. Nato je eunuh upitao Filipa i rekao: “Molim te, o kome prorok ovo govori? O sebi ili o kome drugome?”

35. Tada je Filip otvorio svoja usta te mu je od toga istog Pisma počeo propovijedati Isusa.

36. I kad su tako putovali došli su do neke vode i eunuh je rekao: “Gledaj voda! Što me sprečava da budem kršten?”

37. A Filip je rekao: “Ako vjeruješ od svega svoga srca, možeš.” A on je odgovorivši rekao: “Vjerujem da je Isus Krist Sin Božji.”

38. I zapovjedio je da se zaustave kola. Tada su obojica sišla u vodu, i Filip i eunuh; i krstio ga je.

39. A kad su oni izašli iz vode, Duh Gospodinov je odnio Filipa, tako da ga eunuh više nije vidio, i on je otišao svojim putem radujući se.

40. A Filip se našao u Azotu te prošao, propovijedajući u svim gradovima sve dok nije došao u Cezareju.