Djela apostolska 9 BKJ

1. A Savao, koji je još više odisao prijetnjom i pokoljem protiv učenika Gospodinovih, otišao je k velikom svećeniku,

2. te od njega zatražio pisma za sinagoge u Damasku da bi ih mogao, ako nađe nekoga od ovog puta, bilo da su muškarci ili žene, svezane dovesti u Jeruzalem.

3. A dok je putovao približio se Damasku, i odjedanput ga je obasjala svjetlost s neba.

4. Tada je pao na zemlju i čuo glas koji mu govori: “Savle, Savle, zašto me progoniš?”

5. A on je rekao: “Tko si ti Gospodine?” A Gospodin je rekao: “Ja sam Isus, koga ti progoniš. Teško ti je u bodljike nogom udarati.”

6. A on je drhteći i zapanjen rekao: “Gospodine, što hoćeš da ja činim?” A Gospodin mu je rekao: “Ustani i uđi u grad, i reći će ti se što trebaš činiti!”

7. A muškarci koji su s njim putovali ostali su bez riječi jer su čuli glas, ali nisu vidjeli nikoga.

8. Tada je Savao ustao sa zemlje, i kad su mu se oči otvorile nije vidio nikoga. A oni su ga vodili za ruku i doveli u Damask.

9. I tri dana nije vidio; i nije ni jeo ni pio.

10. A u Damasku je bio neki učenik imenom Ananija, kome je Gospodin u viđenju rekao: “Ananija!” A on je rekao: “Evo me, Gospodine.”

11. A Gospodin mu je rekao: “Ustani i idi u ulicu koja se zove Ravna i u kući Judinoj potraži čovjeka iz Tarsa zvanog Savao jer evo on moli.

12. I on je u viđenju vidio nekoga čovjeka imenom Ananiju kako je ušao i stavio ruke na njega da bi mogao progledati.”

13. Tada je Ananija odgovorio: “Gospodine, od mnogih sam čuo za tog čovjeka kolika je zla učinio tvojim svetima u Jeruzalemu.

14. I ovdje ima vlast od glavara svećeničkih da sveže sve koji prizivaju tvoje ime.”

15. Ali mu je Gospodin rekao: “Idi, jer mi je on izabrana posuda da donese moje ime pred Pogane, i kraljeve, i sinove Izraelove.

16. Jer ja ću mu pokazati koliko on mora trpjeti radi mog imena.”

17. A Ananija je otišao svojim putem te ušao u tu kuću i stavio svoje ruke na njega i rekao: “Brate Savle, Gospodin me je poslao, Isus, koji se pojavio pred tobom na putu kojim si dolazio, da progledaš i napuniš se Duhom Svetim.”

18. I odmah mu je spalo s očiju nešto kao ljuske; i on je učas progledao te ustao i bio kršten.

19. A kad je uzeo hranu, okrijepio se. Zatim je Savao proveo nekoliko dana s učenicima u Damasku.

20. I odmah je počeo po sinagogama propovijedati Krista da je on Sin Božji.

21. A svi koji su ga slušali ostali su začuđeni te govorili: “Nije li to onaj koji je u Jeruzalemu uništavao one koji prizivaju to ime i došao je ovamo samo zato da ih svezane odvede glavarima svećeničkim?”

22. Ali je Savao bio sve jači i zbunjivao je Židove koji su prebivali u Damasku, dokazujući da je ovo stvarno Krist.

23. I nakon što se navršilo mnogo dana, Židovi su se dogovorili da ga ubiju.

24. Ali je Savao doznao za njihovu zavjeru. I nadzirali su gradska vrata danju i noću da bi ga ubili.

25. No učenici su ga uzeli i noću ga spustili u košari preko zidina.

26. A kad je Savao došao u Jeruzalem, nastojao se pridružiti učenicima; ali su ga se oni svi bojali, jer nisu vjerovali da je on učenik.

27. Nato ga je uzeo Barnaba i odveo ga k apostolima te im izložio kako je on dok je bio na putu vidio Gospodina i da mu je govorio te kako je on u Damasku hrabro propovijedao u ime Isusovo.

28. I ostao je s njima u Jeruzalemu, ulazeći i izlazeći.

29. I hrabro je govorio u ime Gospodina Isusa i raspravljao s Helenistima, ali su ga oni nastojali pogubiti.

30. Kad su to saznala braća, odvela su ga dolje u Cezareju i poslali ga dalje u Tars.

31. Tada su crkve po cijeloj Judeji, Galileji i Samariji imale mir; izgrađivale se i hodile u strahu Gospodinovu te se umnožavale utjehom Duha Svetoga.

32. I dogodilo se dok je Petar posvuda prolazio, sišao je i k svetima koji su prebivali u Lidi.

33. I tamo je našao nekog čovjeka imenom Eneja koji je osam godina ležao na postelji jer je bio uzet.

34. I Petar mu je rekao: “Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sâm sebi!” I on je odmah ustao.

35. I svi koji su prebivali u Lidi i Šaronu vidjeli su ga i okrenuli se Gospodinu.

36. A u Jopi je bila neka učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Gazela. Ta je žena bila puna dobrih djela i djela milodarivanja što ih je činila.

37. I dogodilo se u one dane da je ona oboljela te umrla. Kada su je okupali, položili su ju u gornju sobu.

38. I kako je Lida bila blizu Jope, a učenici su čuli da je Petar tamo, poslali su k njemu dva čovjeka koji su ga molili da ne oklijeva doći k njima.

39. Tada je Petar ustao i krenuo s njima. Čim je tamo stigao, odveli su ga u gornju sobu. I sve su udovice stale uz njega plačući i pokazujući mu košulje i odjeću koju je izradila Gazela dok je još bila s njima.

40. No Petar ih je sve istjerao van te kleknuo i pomolio se. Zatim se okrenuo prema tijelu i rekao: “Tabita, ustani!” A ona je otvorila svoje oči i kad je pogledala Petra, sjela je.

41. A on joj je pružio svoju ruku i podigao je. Tada je dozvao svete i udovice te im je pokazao živu.

42. I to je postalo poznato po svoj Jopi te su mnogi povjerovali u Gospodina.

43. I dogodilo se da je on ostao mnogo dana u Jopi kod nekog kožara Šimuna.