Danijel 10 BKJ
1. Treće godine Kira, kralja perzijskoga, riječ je bila objavljena Danijelu, kome je ime bilo prozvano Beltešazar. I ta riječ bila je istinita: ali vrijeme određenja je bilo dugo. A on je razumio tu riječ, i imao je razumijevanje tog viđenja.
2. U te dane ja, Danijel, tugovao sam tri puna tjedna.
3. Nisam jeo ukusnog kruha, ni meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se ničime pomazao sve dok se nisu navršila puna tri tjedna.
4. A dvadeset i četvrtoga dana prvoga mjeseca, dok sam ja bio na obali velike rijeke, koja jest Hidekel.
5. Tada sam podigao oči svoje i pogledao, i gle: jedan čovjek odjeven u lan, čiji su bokovi bili opasani čistim zlatom iz Ufaza.
6. I tijelo mu je bilo poput berila, a lice kao pojava munje, i oči mu kao luči ognjene, a ruke njegove i noge njegove bojom su poput mjedi ulaštene, a glas riječi njegovih kao glas mnoštva.
7. I jedini ja, Danijel, gledao sam to viđenje, jer ljudi koji su bili sa mnom nisu vidjeli to viđenje, ali ih spopao silan strah te su pobjegli da se sakriju.
8. Stoga sam ja ostao sâm i vidio to veliko viđenje; i nije ostalo snage u meni: krasota mi se promijenila u pokvarenost, i snagu nisam zadržao.
9. Ipak sam čuo glas riječi njegovih, i kad sam začuo glas riječi njegovih, tada sam bio u dubokom snu na licu svome, a lice mi prema zemlji.
10. I gle, jedna me je ruka dotakla te me podigla na koljena i na dlanove ruku mojih.
11. Zatim mi je rekao: “Danijele, čovječe jako omiljeni, razumij riječi koje ti ja govorim i stani uspravno, jer ja sam sada poslan k tebi.” I dok mi je govorio te riječi, ustao sam drhteći.
12. Tada mi je rekao: “Ne boj se, Danijele, jer od prvoga dana kad si upravio srce svoje da bi razumio i da bi se profinio pred Bogom svojim, tvoje su se riječi čule i ja sam došao zbog tvojih riječi.
13. No knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali, gle, Mihael, jedan od glavara knezova, došao mi je pomoći. I ostao sam ondje sa kraljevima perzijskim.
14. A sada sam došao da ti pojasnim što će snaći tvoj narod u narednim danima. Jer je to viđenje za mnogo dana.”
15. I kad mi je izrekao takve riječi, usmjerio sam lice svoje prema zemlji i zanijemio.
16. I gle: onaj, sličan sinu čovječjem dotaknuo se usana mojih. Nato sam otvorio usta svoja te progovorio i rekao onome koji je stajao preda mnom: “Gospodaru moj, zbog ovog viđenja obuzele su me muke i nisam zadržao snagu.
17. Jer kako može sluga ovog gospodara svoga govoriti s onim gospodarom mojim? Jer u vezi mene, u meni nije preostalo snage niti je dah u meni ostao.”
18. Tada je onaj što je izgledom nalik čovjeku ponovo došao i dotaknuo me te me ojačao.
19. Zatim je rekao: “Ne boj se, jako omiljeni! Mir neka ti je! Budi jak! Da, budi jak!” I dok mi je to govorio, ojačao sam i rekao: “Neka gospodar moj govori, jer si me ojačao!”
20. Tada je on rekao: “Znaš li zašto sam došao k tebi? A sada ću se vratiti da se borim s knezom Perzije; a čim ja odem, gle, doći će knez Grčke.
21. Ali ću ti pokazati što je zabilježeno u spisima istinskim. I nema nikoga tko bi se održao sa mnom u tome, osim Mihaela, kneza vašega.