Danijel 4 BKJ

1. Nabukodonosor, kralj, svim narodima, nacijama i jezicima koji prebivaju po svoj zemlji: Mir neka vam se umnoži!

2. Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i čudesa što ih je za mene učinio Višnji Bog.

3. Kako su veliki znakovi njegovi i kako su silna čudesa njegova! Kraljevstvo je njegovo kraljevstvo vječno i vlast je njegova od naraštaja do naraštaja!

4. Ja, Nabukodonosor, živio sam spokojno u kući svojoj i cvjetao sam u dvoru svome:

5. no vidio sam san koji me je uplašio, te su me uznemirile misli na postelji mojoj i viđenja u glavi mojoj.

6. Stoga sam donio ukaz da se dovedu svi mudraci babilonski pred mene da mi obznane tumačenje sna.

7. Tada su došli čarobnjaci, astrolozi i Kaldejci i gatari: i ja sam im ispripovjedio san, ali oni mi ga nisu protumačili.

8. No na kraju je pred mene došao Danijel, kome je ime bilo Beltešazar, prema imenu moga boga, i u komu je duh svetih bogova. Zatim sam pred njim ispripovjedio taj san, govoreći:

9. “Beltešazare, poglavaru čarobnjaka, zato što ja znam da je u tebi duh svetih bogova i da tebe nijedna tajna ne uznemiruje, reci mi viđenja moga sna koji sam vidio i njezino tumačenje.

10. Ovo su bila viđenja u glavi mojoj na postelji mojoj: Pogledao sam, i gle jedno stablo usred zemlje i visina mu je bila golema.

11. Stablo je naraslo i postalo snažno, i visina mu je dosegla do neba, i vidik mu do svih krajeva zemlje.

12. Lišće mu je bilo lijepo, a plodovi njegovi obilni i na njemu je bilo hrane za sve. Životinje poljske imale su sjenu pod njim, a ptice nebeske prebivale su na granama njegovim i svako se tijelo hranilo od njega.

13. Gledao sam u viđenjima u glavi svojoj na postelji svojoj, i gle, stražar i netko sveti, sišao je s neba,

14. povikao je glasno i rekao ovo: ‘Posijecite stablo i okrešite mu grane, stresite mu lišće i razbacajte mu plodove! Neka životinje pobjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih!

15. Međutim, ostavite panj s korijenjem njegovim u zemlji, baš u željeznim i mjedenim okovima, u mladoj travi poljskoj! I neka ga kvasi rosa nebeska, i neka mu dio bude sa životinjama u travi zemaljskoj!

16. Neka mu se srce promijeni iz čovječjeg, i neka mu se podari srce životinjsko! Neka sedam vremena prođe nad njim!

17. Ovaj zaključak je ukaz stražara, i ovaj zahtjev prema riječi svetih, s namjerom da živi spoznaju kako Svevišnji vlada kraljevstvom ljudskim i daje ga kome on hoće i postavlja nad njim najnižega od ljudi!’

18. Ovo je san koji sam ja, kralj Nabukodonosor, vidio. A ti, Beltešazare, objavi mi njezino tumačenje, pošto mi nijedan od mudraca mojega kraljevstva nije mogao protumačiti san; no ti možeš, jer je u tebi duh svetih bogova.”

19. Tada se Danijel, čije je ime bilo Beltešazar, prenerazio na jedan čas i misli su ga uznemirile. Kralj je progovorio i rekao: “Beltešazare, neka te san ili tumačenje njegovo ne uznemiri!” Beltešazar je odgovorio i rekao: “Gospodaru moj, ovaj san neka bude onima koji te mrze i tumačenje njegovo tvojim neprijateljima!

20. Stablo koje si vidio, koje je naraslo, postalo snažno, kojemu visina doseže sve do neba i vidik mu je do svih krajeva zemlje;

21. lišće mu je bilo lijepo, a plodovi njegovi obilni i na njemu je bilo hrane za sve, a pod njim su životinje poljske prebivale, a na granama njegovim ptice nebeske imale su obitavalište svoje,

22. to si ti, kralju, koji si narastao i postao snažan, veličina ti se povećala i doseže do neba, a vlast je tvoja sve do kraja zemlje.

23. A ono što je kralj vidio kako stražar, i neki sveti, silazi s neba te govori: ‘Posijecite stablo i srušite ga, no panj s korijenjem njegovim ostavite u zemlji, baš u željeznim i mjedenim okovima, u mladoj travi poljskoj, neka ga kvasi rosa nebeska i dio neka mu bude sa životinjama poljskim dok ne prođe sedam vremena nad njim’,

24. ovo je tumačenje, kralju, i ovo je ukaz Svevišnjega koji je izašao nad mojega gospodara kralja:

25. Tako ćeš biti prognan od ljudi i sa životinjama poljskim ti ćeš boraviti; i učinit će da ćeš se hraniti travom kao govedo i rosom će te nebeskom kvasiti; i sedam će vremena proći nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji vlada kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoće.

26. A ono što su zapovjedili da ostave panj s korijenjem stabla; tvoje će ti kraljevstvo biti osigurano nakon što spoznaš da nebesa vladaju.

27. Zato, kralju, neka ti bude ugodan moj savjet, ukloni grijehe svoje pravednošću i svoje nepravde iskazujući milosrđe prema siromasima, da bi se možda produžilo spokojstvo tvoje.”

28. Sve je to snašlo kralja Nabukodonosora.

29. Na svršetku dvanaest mjeseci, dok je hodao babilonskim kraljevskim dvorom,

30. kralj je progovorio i rekao: “Nije li to taj veliki Babilon što sam ga ja sagradio za kraljevsku prijestolnicu snagom svoje moći i na čast svojega veličanstva?”

31. Dok je još ta riječ bila u ustima kraljevim došao je glas s neba, govoreći: “Tebi se govori, kralju Nabukodonosore! Kraljevstvo ti se oduzelo!

32. I bit ćeš prognan od ljudi, i sa životinjama poljskim ti ćeš boraviti; i učinit će da ćeš se hraniti travom kao govedo i sedam će vremena proći nad tobom sve dok ne upoznaš da Svevišnji vlada kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoće.”

33. Istog časa se ispunila ta riječ na Nabukodonosoru: i bio je prognan od ljudi, i jeo je travu kao govedo, i tijelo mu je bilo mokro od rose nebeske, sve dok mu i kosa nije narasla kao perje orlovima, a nokti mu kao kandže pticama.

34. “I na svršetku tih dana, ja, Nabukodonosor, podigao sam oči svoje prema nebu, i razum mi se vratio, tada sam blagoslovio Svevišnjega slaveći i časteći onoga koji živi zauvijek: čija je vlast, vlast vječna, i kraljevstvo je njegovo od naraštaja do naraštaja.

35. I svi stanovnici zemlje ne znače ništa: i on postupa po svojoj volji s vojskom nebeskom i među stanovnicima zemaljskim. I nitko ne može zadržati ruku njegovu ili mu reći: ‘Što radiš?’

36. U taj isti čas razum mi se vratio, i na slavu kraljevstva mojega vratila mi se čast moja i sjaj; i potražili su me savjetnici moji i velikaši moji; i ja sam bio utvrđen u kraljevstvu svojem, i bilo mi je pridodano neizmjerno veličanstvo.

37. Sada ja, Nabukodonosor, hvalim i uzvisujem i častim Kralja nebeskoga, čija su sva djela istina, i putevi njegovi sudovi čestiti; i one koji hode oholo on može poniziti.”