Danijel 6 BKJ

1. Svidjelo se Dariju da postavi nad kraljevstvom stotinu i dvadeset knezova koji trebaju biti nad svim kraljevstvom.

2. A nad njima trojicu predstojnika, od kojih je prvi bio Danijel, da knezovi mogu njima polagati račun da kralj ne bi pretrpio štetu.

3. Tada je taj Danijel počeo prednjačiti nad predstojnicima i knezovima, zato što je u njemu bio izvanredan duh; i kralj je mislio postaviti ga nad svim kraljevstvom.

4. Tada su predstojnici i knezovi tražili povod kako bi našli nešto protiv Danijela u vezi s kraljevstvom. No nisu mogli naći nikakvog povoda ni krivice, zato što je on bio vjeran, niti se bilo kakva pogreška ili krivica nije mogla pronaći u njemu.

5. Nato su ti ljudi rekli: “Nećemo naći nikakvog povoda protiv toga Danijela, osim da nađemo nešto protiv njega u vezi zakona njegovog Boga.”

6. Tada su se ovi predstojnici i knezovi sakupili kod kralja te mu rekli ovo: “Kralju Darije, živ bio zauvijek!

7. Svi predstojnici kraljevstva, poglavari i knezovi, savjetnici i zapovjednici dogovorili su se da se donese kraljevska odredba i izda strogi ukaz da svaki onaj koji bi se u roku od trideset dana obratio molbom na bilo kojega Boga ili čovjeka, osim na tebe, kralju, bit će bačen u lavovsku jamu.

8. Sada, kralju, potvrdi taj ukaz i potpiši taj spis da se ne može promijeniti, prema medijskom i perzijskom zakonu, koji je neopoziv!”

9. Nato je kralj Darije potpisao spis i ukaz.

10. A kad je Danijel saznao da je spis potpisan, otišao je u svoju kuću; a prozori u njegovoj odaji bili su otvoreni prema Jeruzalemu, on je tri puta na dan kleknuo na svoja koljena i molio i zahvaljivao pred Bogom svojim, onako kako je on to i prije činio.

11. Nato su se ovi ljudi sakupili i našli Danijela kako moli i upućuje molbe Bogu svome.

12. Tada su pristupili i progovorili pred kraljem u svezi kraljevskog ukaza: “Nisi li ti potpisao ukaz da će svaki čovjek koji bi se u roku od trideset dana obratio molbom na bilo kojega Boga ili čovjeka, osim na tebe, kralju, biti bačen u lavovsku jamu?” Kralj je odgovorio i rekao: “Ta odluka je istinita, prema medijskom i perzijskom zakonu, koji je neopoziv.”

13. Tada su oni odgovorili i rekli pred kraljem: “Taj Danijel, onaj koji je od sinova sužanjstva Judinog, ne obazire se na tebe, kralju, ni na ukaz koji si potpisao, nego tri puta na dan upućuje molbu svoju.”

14. Tada se kralj, kada je čuo te riječi, jako ozlovoljio u sebi i upravio srce na Danijela da ga izbavi. I sve do sunčeva zalaska trudio se da ga izbavi.

15. Tada su se ovi ljudi sakupili kod kralja te govorili kralju: “Znaj, kralju, da je zakon medijski i perzijski takav da se nijedan ukaz ni odredba koju kralj donosi ne može promijeniti!”

16. Tada je kralj zapovjedio da dovedu Danijela i bace ga u lavovsku jamu. A kralj je progovorio i rekao Danijelu: “Bog tvoj, kome neprestano služiš, on će te izbaviti.”

17. Zatim su donijeli jedan kamen i položili ga jami na ulaz. I kralj ga je zapečatio pečatnjakom svojim i pečatnjakom velikaša svojih, da se nakana glede Danijela ne mijenja.

18. Tada je kralj otišao u svoj dvor i proveo noć posteći, nisu ni glazbala donosili pred njega; i san je njegov otišao od njega.

19. Tada je kralj ustao u rano jutro, i žurno pošao k lavovskoj jami.

20. I kad je došao do jame, vapio je žalosnim glasom k Danijelu; zatim je kralj progovorio i rekao Danijelu: “Danijele, slugo Boga živoga, kome neprestano služiš, je li te Bog tvoj mogao izbaviti od lavova?”

21. Nato je Danijel rekao kralju: “Kralju, živ bio zauvijek!

22. Moj Bog poslao je svog anđela, i zatvorio je ralje lavovima tako da mi nisu naudili. Jer ja sam se našao nedužan pred njim, a i pred tobom, kralju, nisam počinio nikakvo zlo.”

23. Tada se kralj jako razveselio zbog njega i zapovjedio da Danijela izvade iz jame. Tako je Danijel bio izvađen iz jame, i nikakva ozljeda nije se našla na njemu, zato što je vjerovao u svoga Boga.

24. Zatim je kralj zapovjedio te su doveli one ljude koji su optužili Danijela te su ih bacili u lavovsku jamu, njih, djecu njihovu i žene njihove: i lavovi su ih savladali i smrskali im sve kosti njihove, dok još nisu ni došli do dna jame.

25. Nato je kralj Darije napisao svim narodima, nacijama i jezicima što prebivaju po svoj zemlji: “Mir vam se umnožio!

26. Donio sam ukaz da po svoj vladavini mojega kraljevstva ljudi drhte i strepe pred Bogom Danijelovim: jer je on živi Bog, i postojan je zauvijek, i kraljevstvo njegovo je ono koje nikada neće propasti i vladavina njegova trajat će sve do svršetka!

27. On izbavlja i spašava, i čini znakove i čudesa na nebu i na zemlji! On je izbavio Danijela od snage lavova!”

28. Tako je Danijel napredovao za kraljevanja Darija i za kraljevanja Kira Perzijanca.