Danijel 9 BKJ

1. Prve godine Darija, sina Ahasverova, od sjemena Medijaca, koji je zakraljen nad kraljevinom kaldejskom,

2. prve godine njegova kraljevanja, ja, Danijel, shvatio sam iz knjiga broj godina, o čemu je riječ GOSPODNJA došla proroku Jeremiji, da bi ispunio opustošenje Jeruzalema, sedamdeset godina.

3. I usmjerio sam lice svoje prema Gospodinu Bogu tražeći molitvom i prošnjom u postu, i kostrijeti i pepelu.

4. I molio sam se GOSPODU, Bogu svome, i priznavao te rekao: “O, Gospodine moj, veliki i strahoviti Bože, koji čuvaš Savez i milosrđe prema onima koji njega ljube i prema onima koji drže zapovijedi njegove!

5. Mi smo sagriješili, i počinili nepravdu, i zlo smo učinili, i pobunili se čak i udaljili od propisa tvojih i od pravednih sudova tvojih.

6. I nismo slušali sluge tvoje, proroke koji su govorili u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima i našim očevima, i svim narodima te zemlje.

7. Gospodine, tebi pripada pravednost, a kod nas sram na licu, kao na ovaj dan, za ljude iz Jude, i za stanovnike jeruzalemske, i za sav Izrael, koji su blizu i koji su daleko, po svim zemljama kamo si ih rastjerao zbog prijestupa njihovih kojima su protiv tebe prestupali.

8. GOSPODE, sram na licu pripada nama, našim kraljevima, našim knezovima i našim očevima, jer smo sagriješili protiv tebe!

9. Gospodinu Bogu našemu pripada milosrđe i praštanje, iako smo se protiv njega pobunili.

10. I nismo bili poslušni glasu GOSPODA, Boga našega, da hodimo po zakonima njegovim koje je postavio pred nas po svojim slugama prorocima.

11. Da, sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, čak i odstupio da ne bi bili poslušni glasu tvome. Stoga se na nas izlilo prokletstvo i kletva koja je zapisana u Zakonu Mojsija, sluge Božjega, zato što smo sagriješili protiv njega.

12. I potvrdio je svoje riječi koje je izgovorio protiv nas i protiv suca naših koji su nam sudili, svalivši na nas veliko zlo; jer se pod cijelim nebom nije dogodilo kao što se dogodilo u Jeruzalemu.

13. Kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, sve to zlo došlo je na nas, a mi nismo uputili molitve GOSPODU, Bogu svojemu, da bi se obratili od nepravda svojih i razumjeli tvoju istinu.

14. Stoga je GOSPOD stražario nad zlom te ga svalio na nas. Jer je pravedan GOSPOD, Bog naš, u svim djelima svojim koja čini, no mi nismo bili poslušni glasu njegovom.

15. A sada, Gospodine, Bože naš, koji si moćnom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske, i sebi stekao glas, kao što je i na današnji dan: mi smo sagriješili, mi smo zlo činili.

16. Gospodine, po svoj tvojoj pravednosti, zaklinjem te, neka se odvrati srdžba tvoja i bijes tvoj od grada tvojega, Jeruzalema, svete gore tvoje; jer zbog grijeha naših i zbog nepravda očeva naših, Jeruzalem i tvoj narod postali su ruglo svima koji su oko nas.”

17. Stoga sada, Bože naš, poslušaj molitvu sluge svoga i molbe njegove, i neka lice tvoje zasja nad svetištem tvojim koje je opustošeno, radi Gospodina!

18. Bože moj, prikloni uho svoje i slušaj! Otvori oči svoje i pogledaj naše pustoši i grad koji se zove imenom tvojim! Jer mi pred tebe ne upućujemo molbe svoje zbog svoje pravednosti, nego zbog velikih milosrđa tvojih.

19. Gospodine, čuj! Gospodine, oprosti! Gospodine, saslušaj i čini! Ne odgađaj, radi sebe, Bože moj, jer se grad tvoj i narod tvoj zove imenom tvojim!”

20. I dok sam ja još govorio i molio se i priznavao grijehe svoje i grijehe naroda svoga Izraela i upućivao moje molbe pred GOSPODA, svoga Boga, za svetu goru Boga svojega.

21. Da, dok sam ja još govorio u molitvi, baš onaj čovjek Gabrijel, koga sam vidio na početku u viđenju, doletio je žurno, dotaknuo me se za vrijeme večernjeg prinošenja.

22. Zatim me je uputio, i porazgovarao sa mnom i rekao: “Danijele, izašao sam sada da ti podarim vještinu i razumijevanje.

23. Od početka tvojih molbi, izašla je zapovijed, i ja sam došao da ti pokažem. Jer si ti jako omiljen. Stoga razumij slučaj, i razmotri viđenje.

24. Sedamdeset je sedmica određeno tvome narodu i tvome svetom gradu da se dovrši prijestup, i da se dokončaju grijesi, i da se izvrši pomirenje za nepravdu, i da se uvede vječna pravednost, i da se zapečati viđenje i proročanstvo, i da se pomaže Najsvetiji.

25. Stoga znaj i razumij, da od kad je izašla zapovijed da se vrate i sagrade Jeruzalem pa do Mesije Kneza proći će sedam tjedana, i šezdeset i dva tjedna; opet će biti sagrađena ulica i zid, čak i u nemirnim vremenima.

26. A nakon šezdeset i dva tjedna Mesija će biti sasječen, ali ne za sebe. I narod kneza koji će doći razorit će grad i svetište: i svršetak će im biti u potopu te su do svršetka rata određena pustošenja.

27. I potvrdit će savez s mnogima za jedan tjedan: a usred tjedna obustavit će se žrtva i prinošenje. I širenjem gnjusoba, on će pustošiti, sve do dokončanja, i ono što je određeno bit će izliveno na pustošnika.”